Светозар Радишић: Унутрашњи дијалог међу Србима

Bogu hvala – prvi put vidim nekoga ko misli konstruktivno, sa tvrdnjama koje stoje na činjenicama,rečeno kratko
razumljivo, jasno i tačno. Ranije, od 2014 g. pokušavao sam u komentarima da napišem svoje viđenje, ne zbog
bilo čega osim da ljudi pročitaju,promisle i da se spašava srpski narod,istorija i ime. Od plasiranja komentara sam odustao iz razloga koje neću da nabrajam. Pokušavam opet sada i mislim da je to zadnji put – jer ja nemam ničeg više što bih mogao učiniti za opšte dobro.

Tekst: N A R A S K R Š Ć U

Danas su životni uslovi dosta teški skoro na čitavoj Planeti. U tako teškim uslovima možemo li imati bilo kakvu nadu da će naš izbor nekog puta osigurati bolje sutra. Kako stvari sada stoje – Srbi su na putu svog uništenja, bez ikakve nade za sebe niti za svoju djecu niti za za još nerodjene generacije. Nadu treba imati, a ono što stoji na putu ostvarenja nade treba mijenjati.Ništa nije vječito. Ali uslovi u kojima se nalazi narod ne dozvoljavaju nikakve promjene osim poslušnog uključenja u opšteprihvaćene političke okvire. Saglasno tim okvirima promjene se mogu postići putem izbora po sistemu koji je svuda isti . Savremeni izborni sistem nudi kontinuitet postojećeg ili još goreg stanja u svakom pogledu.
Čemu onda izbori, zašto organizovano služimo održavanju bezsmisla, i kontinuiranog propadanja.

Navodim što je rekao N.Pašić ….nema nam spasa , ali propasti nećemo…
Takva nada , u doba Nikole Pašića , i pri takvom kvalitetu Srba ,imala je dubokih osnova.

Tada su domaćini, gospodari svojih imanja ( imanje = izvor za življenje) održavali,čuvali i unapređivali svoja imanja radi dobrobitka svojih familija, i po potrebi fizički branli svoje familije i svoju imovinu – Domovinu, branili su istorisko
nasleđe časti i ljudskog dostojanstva, branili su svoju vjeru,svoju naciju, a lični opstanak kao pojedinačnog živog bića bio im je iza gore nabrojanih ideala. Ljudima koji su bili školovani i onima koji su bilu nepismeni – u ogromnoj većini
cilj je bio isti , isti skoro svima bez razlike u bilo čemu.
To je ključ neshvatljivih pobjeda Srba protiv srpskih neprijatelja u velikom ratu.

A danas,nakon sto godina od velikog rata, na osnovu čega možemo imati bilo kakvu nadu,nadu da ćemo opstanuti na svom duhovnom i materijalnom nasleđu. Molim da neko napiše i da obrazloži na osnovu čega da se nadamo da
nećemo propasti,izgubiti istoriju, izgubiti državu i jezik i ime naroda.
Jer,selo je uništeno,uništena je patrijalharna tradicija koja je najviše čuvana na selu kao nasleđe vlasteličića iz sr.vijeka (Kmetovi sa visokim plemstvom u tadašnjoj Srbiji, su emigrirali ili se dijelom zajedno sa visokim plemstvom poturčili).
Mnogi ljudi govore da se treba vratiti na selo , da je to uslov opstanka društvene šire zajednice – ali bez obrazloženja i šireg sagledavanja procesa koji su se odvijali od kraja velikog rata i današnjih uslova življenja. Jer selo kao naše ishodište , nasledilo je sistem organizovanog opstajanja u svemu onome što je minimalno neophodno za život (realni uslovi opstanka i življenja, kao krov nad glavom familije, proizvodnja hrane i odjeće za familiju , kućno vaspitavanje djece i podizanje omladine do stepena da nastavi postojanja svog roda i da se odbrani od neprijatelja), to i takvo selo danas nije moguće. Promijenjeni su način života i saznavanja svega što je moguće znati, te su zato i uslovi života na
selu trebali biti promijenjeni shodno sveukupnim promjenama.
Ipak treba biti razuman i shvatiti da svrsishodno ulaganje u osavremenjivanje sela nije bilo izvodljivo iz materijalnih razloga , a ponajviše zbog kratkovidosti nosilaca vlasti – pod pretpostavkom da su bile srpske,neplaćene od stranaca. Lako je shvatljivo da nije bilo moguće izgraditi fine puteve do svih sela i ulice po selima, ili savremene
puteve do svih kuća po selu, dovesti struju,vodovod, popraviti sve nesavremene kuće , postaviti dostupne mreže elektronskih komunikacija ,obezbjediti škole i obrazovanje do nivoa završenih srednjih škola (Sa ciljem da ljudi koji ostaju na selu niti po bilo čemu ne ostaju inferiorno obrazovani u odnosu na ostale ne–seoske sredine) . Drugim riječima, ostvariti uslove da narod ne napušta selo zbog teškog života na selu i neimanja perspektivnosti.
Sve ovo je trebalo sagledati nakon završetka velikog rata i početi malo po malo osavremenjivanje uslova života na selu , malo po malo ukrupnjivanje zemljišnih parcela, organizovanje garantovanog otkupa viška proizvodnje, usmjeravajući tok razvoja u svemu,pogotovo ostajanje bar jedne muške glave u roditeljskoj kući .
Posebno što je važno trebalo je administrativno usmjeriti način Izgradnje kuća. Kuće bi trebale biti grupisane u obliku naselja sa ulicama ali da svaka kuća ima vrt oko kuće i u kući mogućnosti najmanje za potrebe četvoročlane familije ,
da veličina vrta bude dovoljna za uzgajanje povrća i voća za tu familiju te da ima ostale dodatne prostore za smještaj pribora i životinja po potrebi. Ukoliko to nije bilo moguće zbog prirode terena, onda je trebalo osmisliti funkcionalno domaćinstvo u obliku salaša i raditi na okrupnjavanju imovine oko takve kuće-gazdinstva, i imati savremen put za prilaz takvoj kući i imanju – radi brze i efektivne komunikaciju sa urbanim centrima, radi lakšeg plasiranja viška proizvodnje i ostvarenja potrebne zarade za domaćinstvo . Ovo se odnosi i na ravne i na planinske krajeve u domenu izvodljivosti.

Onda bi uslovi života na selu bili svrsishodni i dobri te bi selo bilo sačuvano. Tako bi smo imali poloprivrednu proizvodnju za uže i šire potrebe , tako bi smo bili u mogućnosti da izvozimo zdravu hranu, i što je važno bila bi isključena potreba da nam se nudi GMO hrana. Normalno , sve aktivnosti bi bile pod nadzorom države, ali nezavisne, neucjenjene države na čelu sa karakternim ,rodoljubivim i sposobnim nosiocima vlasti .

Umjesto toga išlo se na stvaranje gradova megalopolisa uz haotični razvoj tih gradova,što je nadalje dovelo do porasta broja gradske sirotinje i životnog besmisla takve sirotinje, gubitak pozitivnog i dentiteta, i put u materijalno i duhovno propadanje.
Veličinu gradova je trebalo ograničiti teritorijalno i po broju stanova, tako da bi svi koji bi bili tu doseljeni, mogli imati zaposljenje u administraciji, u industriji i ostalim djelatnostima, te bi imali normalnu uravnoteženu ekonomiju i normalne uslove za život . Kada bi predviđen broj građana bio potpunjen, trebalo je početi osnivanje novog grada na pristojnoj udaljenosti od drugih naselja da bi se u selima među gradovima omogućila poljoprivredna proizvodnja za svaki grad posebno a i za druga tržišta koja imaju industriju ali ne i poljoprivredu.Posebno je trebalo voditi računa da se sa poljoprivredno bogatijim krajevima povežu ekstenzivni poljoprivredni krajevi uzduž Jadranske obale i da se sačuva izlaz Srba na more.
Pošto se do sada nije tako razmišljalo, sve je bilo prepušteno haotičnom razvoju do stanja koje danas postoji. Sada bar može na preostalom dijelu države Srba da se radi na tome da se sela osavremene , može da se razmišja o stvaranju uslova za normalan život uz bavljenje poljopriredom. Ipak teško je državi koja ne izlazi na more.Treba razmišljati o razmjeni teritorija kako bi ostatak Srba ponovo izašao na more, ali o tome biće riječi malo kasnije.Treba imati na umu da su prve civilizacije počele na obalama mora i na obalama velikih rijeka.Mi Srbi smo posebno vezani za Sredozemno more i za obale Dunava. Srbe su neki narodi nazivali Morjaci – more teče u krvi Srba – što smo dalje od mora utoliko
smo dalje od samih sebe ,od Srba u suštini.

Građani sve većih gradova ne nasleđuju patrijalharnu porodičnu tradiciju. Oni obrazovanje stiču sa zapada ali ne razumiju suštinu zapada, svoje ishodište potcjenjuju kao manje validno,a sve više cijene proklamovane zapadne filoskule, i što je lako prijemčivo – cijene samo materijalna dobra, i prihvataju načine zadobijanje materijalnih dobara po svaku cijenu.(Potrebno je težiti materijalnim dobrima ali na bazi procesa rada i svih vrsta pregnuća,od pojedinačnih do državnih kao što je bilo izraženo u ranim protestantskim drušvima od ukorenjenosti protestantizma pa do vremena deformisanja protestantskih društvenih/državnih organizacija …deformisanja u ono što danas vidimo).

Mentalitet patrijalharnosti, usmeno i pismeno znanje istorije – našeg ishodišta i bivstva kroz protok vremena – pripadnost i poštovanje religije,posebno Svetosavlja- ljubav prema Familiji i Naciji , sve to je utrnuto dijelom haotičnog razvoja omladine, pogotovo gradske sirotinje, i raznim stranim programima preko podobnih domaćih slugu…ili
ljudi oskudnog znanja ,od raznih faktora korišćenih u rangu sluga , jer i neznalice su takodje oruđe inostranog faktora, bez obzira što u svome neznanju oni misle da rade ispravno.

Orijentisan pod uticajem ciljnih programa pojedinac nema jasnu orijentaciju zašto treba da brani Srbe danas,srpsku istoriju i srpsku državu danas , jer ako zaradi platu,kupiće sve što mu treba ,bez obzira gdje živi . Misli da će mu biti svejedno i ovamo i onamo i ovako i onako,važno je da ima materijalnih sretstava..Posledica takvog shvatanja postaje
na kraju fizičko opstajanje pod bilo kakvim uslovima i gubitak identiteta i ljudskog dostojanstva. Onda postaje moguće da se neupadljvo preko sistema promjene svijesti naturaju deformisani modeli ponašanja i zabave po svaku cijenu bez ikakvih ograda.

Iz dijela Naroda ovakvog duhovnog stanja – regrutuju se političari..umjetnici,intelektualna elita, i niz poslenika na
visokim položajima, a na vrh iskaču najbezobzirniji/nevalidni – i takvi manjkavo iznikli , beskarakterni,amoralni – nenarodni u smislu kontinuiteta narodnog bića – i nadalje vode u propast državu i njen narod. (i svoje potomke ako ih imaju- vode ih u propast bez obzira na svoje eventualno nagomilano materijalno imanje).

Već oko stotinu godina na vlasti su ljudi bez ličnosti, bez primarnog patrijalharnog usmjerenja, ne poznajući istoriju naroda kojeg zastupaju,oni nemaju jasnu viziju pred sobom, sve čine na improvizirani način,( ili su plaćeni za ovako destruktivan rad, ili su previše vlastoljubivi i došli na vlast uz pomoć stranog faktora, te iako nijesu direktno plaćeni- moraju slušati “Mentora” ili će leteti sa vlasti .)

To je najveći problem, takav vrh vlasti koji se bavi ličnim interesima , ili improvizacijama
( Većini od njih inteligencija ne nedostaje, pitanje je u šta je upotrebljavaju) .
Što možemo očekivati od institucionalnne Srpske akademske elite, što možemo očekivati i od Srpske Pravoslavne Crkve u današnje vrijeme. To se vidi iz njihovih djela (Ima izuzetaka) u zadnjih sto godina i u naše doba.
(Čast izuzetnim pojedincima – nadajmo se da će ih vazda biti ali u većem broju, nadajmo se da će dio naroda ići za njima.)
Što se tiče akademske elite – počev od 1916 pa do danas – imamo kontinuitet nekvaliteta u pogledu duhovnosti,morala pa čak i znanja. Na vrh izbijaju mediokriteti koji svoje skučeno vidjenje agresivno nameću narodnim masama.
Jedini cilj za koji se predano bore to je održavanje svog ličnog položaja/statusa –.

Dali je to posljedica koja datira iz doba prvog sv.rata kada je od razumnih ljudi u svakom pogledu za poštovanje istih , odlučeno da se jedan broj mladih ljudi pošalje na školovanje u neokupirane zemlje na zapadu – bez obzira što rat i
dalje traje. To je učinjeno u dobroj namjeri i to treba poštovati, ali evo kako je to rezultovalo na daljnji tok srpske istoriije. Mladi ljudi ,koji su poslati na školovanje na zapadu – bili su impresionirani blještavilom velikih gradova , i dobili obrazovanje kako je tada bilo moguće, ne temeljito,ne svoje nacionalno, već u okvirima tadašnjih okolnosti. Nakon osnivanja „velike „ jugoslovenske države vraćaju se u svoju zemlju sa diplomama i kao priznato zapadno školovani ljudi,bez dana radnog staža i iskutstva,dobijaju visoke položaje i stvaraju u državi raskid sa tradicijom, ali ne uspostavljaju ništa novo konstruktivno , improvizuju kao osrednji novopečeni autoriteti, postajući borci samo za lični prosperitet. Mnoge dotadašnje vrijednosti zanemarene su.
Izostala je briga o ratnim veteranima i tako pored ostalog na jedan odvratno grub način omalovažene su žrtve onih koji su svoje živote ulagali i davali da bi njihovo potomstvo imalo opstanak i normalno življenje.To je grijeh koji se mora
skupo platiti, mi to osjećamo i plaćamo i danas,kao da čujemo lelek još nerođenih , jer vide da im uništavamo šanse za normalno ljudsko postojanje .

Možda je to razlog za sve moralne poraze srpskog naroda,na čitavom Balkanu, počev od prvog sv.rata do danas.
Stvarna elita koja je ušla u Balkanske i u I sv.rat – manje ili više izginula je ili je puno bila razređena, njen se doprinos više nije vidio.Pogodovanju takvog propadanja treba dodati destruktivne akcije elemenata drugih nesrpskih naroda u novoj zajedničkoj državi.

Zbog takvog razvoja događanja institucije Srpskog naroda i danas su u suštini antisrpske. Zato Pojedinci koji imaju znanje i ostale kvalitete ne mogu doći do izražaja, jer ih guše mediokriteti na položaju, mediokriteti izrasli u toku pogrešno orijentisanog puta Srpskog naroda. SANU je zadnja instanca u kojoj bi takvi mediokriteti trebali imati bilo kakvo učešće. Međutim imaju, a posledice su porazne na opštem nivou,posebno u politici.
Kako se inače mogu tumačiti akcije bivšeg bez stida pretsjednika Srbije Tadića , zatim Č.Jovanovića… zatim posrnulog Vuka Draškovića, vazda podobnog Dačića i svih aktera drugosrbijanstva, montenegrinstva itd. itd.itd.
Jedno je jasno…već 100 godina propadamo zbog neimanja poštene,principijelne i sposobne akademske duhovne i političke Elite, koje su u vidu nacionalnog programa trebale kreirati viziju budućih,dolazećih potreba i interesa srpskog naroda i države.

Odakle nam onda nada. Većina Srba živi u gradovima , podložni svim mogućim negativnim porivima, te životare kao bića indiferentna za bilo što …ukoliko trenutno mogu opstajati,imati krov nad glavom, imati jelo a ponajviše zabavu.
„ Hljeba i igara.“….ali njima to značenje „hljeba i igara „ ne dolazi do svijesti, življenje im se spontano odvija kao da ima neki smisao i da je to način života kao takav čak i poželjan. Zato se preko medija , zabavni programi, često puta maskirani pod kulturnim djelatnostima, zatim sportske profesionalne aktivnosti i sport uopšte , iako sporedne pojave , dižu se na nivo neslućenih visina , na nivo nečeg božanskog. A to je samo domen zabave što se može priuštiti za relaksiranje kao nešto nevažno,sporedno i zabavno. (Pod uslovom da smisao te zabave nije nemoralan i destruktivan)
Dobar dio mladog naraštaja još u toku školovanja raste u okruženju koje stvara klimu jedinih nada – da čim završe školovanje odmah emigriraju u zemlje većeg ekonomskog standarda, ne shvatajući da će tamo biti „Fkn…Emigrants“itd.

Omladina je proizvod sadšnjeg obrazovnog sistema i društvene duhovne klime. Pojam otadžbina,osjećaj da treba da budu svoji na svome, medju svojima, da mogu slobodno govoriti svojim jezikom, da svoju djecu odgajaju na svome jeziku – to su im strani pojmovi. Želja da u svojoj rodnoj zemlji stvore bolje i pravednije uslove za život i bilo kakav napor ka tome – potpuno su im strani. Boljitak vide negdje drugdje – tamo gdje su neki drugi izgradili bolje materijalne uslove za život a oni će to odmah uživati… I ako to postignu – zaboravljaju i Srbe i Srpstvo .Većina omladine nema niti viziju niti želju , ako su otišli i zaradili – da se vrate i da se u svojoj zemlji bore za napredak i bolje uslove života svog roda ,potomstva i svog naroda .
To je zbog toga što su od malena manjkavo vaspitavani i što ne vide šansu za ništa drugo i drugačije od onog što im plasira okruženje,masmediji,propaganda,marketing.
Zaista, zbog svega navedenog a što traje već 100 godina , danas su šanse za neki boljitak ,male ne samo omladini nego i starijoj generaciji. Narod je klonuo duhom. Ne vidi što bi trebalo raditi za bolje sutra, niti Ima nadu da se bolje sutra može ostvariti, a što je još destruktivnije – kod većine Srba rođenih iza II sv.rata ne postoji osjećaj za državu, za naciju kao svoj rod, za daljnje i bliže rođake a u novije doba čak ni za užu familiju..

U kreiranju duhovne klime od 1917 do 2017 god. A tako ide i nadalje, masmediji u bilo kom obliku djeluju negativno.Zajedno sa negativnim djelovanjem naših elita ostvarili su današnje duhovno stanje prosječnog Srbina, bez nade i bez vidljive moguće inicijative.
Ubijena je želja za saznanjem, za temeljitim razumnim znanjem, olako se prihvata svaka vrsta propagande kao nešto prirodno i sveobuhvatno sverazumljivo , lako pristupačno .
Bilo kakav napor da se uvidi bilo što van masmedija i trenutnog okruženja doživljava se kao opterećenje, koje je nepotrebno . U današnje doba se stiglo do vrha raznih apsurda.

Što je danas sadržaj svih medija (sa malim izuzetcima nekih emisija) osim šarenila mizerne zabave, laži i opsene, potenciranje besmisla, sve potpuno odalečeno od etike i morala. Rijetki su mediji koji su konstruktivni i principijelni.
Ponekad,ali rijetko pojavi se i nešto kvalitetno u bilo kom mediju – ali rijetko kada.

Medijsko forsiranje poročnih ličnosti, koje ličnosti na taj način postaju idoli većine omladine (muzičari,glumci,čak i savremeno dno ljudskog roda: ličnosti – kao učesnici bezstidnih rialiti šoua…) služi za promjenu svijesti omladine da usvoji stav : Nema moralnih granica ,sve je dozvoljeno, jer život je kratak i jednom jedini,zato treba živjeti svom snagom u smislu uživanja,zabavljanja,uzeti sve od života ,sve što se može i to sada i odmah bez ograda bilo koje vrste. Rezultat i cilj ovakvog djelovanja masmedija je da nakon nekog perioda omladina izgubi kriterijum, da izgubi sve moralne norme koje su do nas stigle iz davnih vremena,prihvaćane i održavane u svim dosadašnjim generacijama.
Manje ili više vlasnici mas medija su sitni ,mali moćnici kao produžena ruka vrhovnih Moćnika..i dobro plaćeni – rade destruktivno po zadatom i dobro proučenom planu.

Na ovaj način ostvaruje se plan planetarnih moćnika da se od organizovanih društvenih zajednica – stvori globalni svijet amoralnih jedinki kojima će se lako upravljati. Ti planetarni moćnici osiguravaju svoj profit u budućnosti, ali ne samo profit,neki od njih imaju viziju svijeta kakav treba da postane po njihovom vlastitom mišljenju. U tome svijetu uloga preostalih ljudskih jedinki (Koje neće uništiti) je uloga robova koji služe njima,toj Eliti – eliti poput mitoloških Bogova iz grčke mitologije. Treba shvatiti da se i Moćnici razlikuju i da postoje sukobi među njima, a pored tih sukoba neminovan je i sukob sa narodom kojeg porobljavaju. Ako i kada narod bude skoro uništen i porobljen , u toku tog procesa biće raznih pobuna običnih preostalih ljudi/jadnika , nemoćnih u odnosu na „Bogove“. I to će trajati ko zna koliko.

Pretpostavljam da ima dosta Srba koji shvataju suštinu ovoga što se danas ubrzano događa. Ja nemam prava da sudim o velikim temama, ali imam pravo da mislim i da imam svoje vidjenje, imam pravo da to javno kažem ukoliko ne budem sprečen. Imam pravo da želim boljitak u odnosu na današnje stanje,za nas danas, ali više za potomstvo.

Zbog kontinuiranog propadanja u periodu od oko stotinu godina – Srbima je potreban preporod u duhovnom smislu,potrebno je da se ne izgube preostali tragovi nasleđeni od naših predaka , a kasnije bi sve došlo samo po sebi.
Pametno vodjena država u obrazovnom, političkom i ekonomskom pogledu donosi zajednici i svakom pojedincu ekonomsku i duhovnu uravnoteženost ,i izgrađuje ponos pojedinca što pripada takvoj zajednici.

Na ovaj način života kakav se danas i vidljivo i neprimetljivo organizovano nameće , naše propadanje ići će i nadalje sve do neke strašne kataklizme, prirodne ili ratne.
To će nas pogoditi kao neka zaslužena kazna, da ako oni koji preostanu tada krenu nekim boljim putem od ovog sadašnjeg. Bog dao da ostatak krene u pozitvnom pravcu, ili u protivnom, nama će traga nestati.
Možemo li sprečiti takav razvoj dogadjaja. Možemo samo ako blagovremeno uđemo u fazu aktivnog preporoda u duhovnom smislu. Prvo u duhovnom smislu ,koji će kasnije rezultirati u socijalni i ekonomski preporod.

Za takav preporod Srpskog naroda treba mnogo vremena sa vladarima koji ni malo ne podsjećaju na ove sadašnje .
Dok traje stranačka demokratija ( ona djeluje kao pozorište,cirkus sa narodom kao gledaocima tog cirkusa – to je tako očigledno) da mi koji danas živimo,nemamo nikakve nade sem da gledamo kontinuirano propadanje uz konstatatciju „Nad nama je nebo zatvoreno“ …. mada i onako u nebo više niko i ne gleda.

Nastavak 3.-
Uloga majke u odnosu na djecu,danas je zanemarena,forsira se model društva u kome i otac i majka rade poslove van kuće , te za kontakt sa djecom nemaju nimalo vremena. Forsira se da u svakom poslu ima reciprocitetni broj zaposlenih muških i ženskih osoba – forsira se i ostvaruje realnost da je za golo održavanje minimalnog standarda porodice potrebno da rade i otac i majka . Vrlo lukavo,jer cilj je : uništenje familije,uništenje prirodnog nataliteta, i konačno propadanje i nestajanje čitavih populacija u za sada samo donekle relativno uređenom društvu.

U interesu i familije i društva treba da majka dvoje djece od rodjenja drugog djeteta pa do penzije radi pola radnog vremena uz dobijanje pune plate kao da radi puno radno vrijeme. Time se puno postiže, majka kao profesionalna osoba učestvuje aktivno u profesiji , ostaje posvećena sa jedne strane onome za što se spremala kroz školovanje , a sa druge strane ima vremena da bude posvećena i djeci i da bude majka.
Na taj način kreira se normalna budućnost društva . Zbog toga država bi morala biti spremna da plaća iznos polovine plate svake zaposlene majke sa radnim stažom pet ili više godina odmah nakon rođenja drugog djeteta.
Međutim postoji namjera da se zakonski odredi „Pomoć/potsticaj“ jednokratni novčani iznos za rodjenje svakog djeteta, što je vrlo degutantno,uvredljivo i plitkoumno , a planirano je da i na tom kolosjeku rezultira na daljem uništavanju Srba i svodjenjem istih na beznačajnu manjinu na bilo kom prostoru. Tu ideju propagiraju strani plaćenici na pozicijama vlasti, u medijima itd.
Zato bi trebalo da se ta polovina penzije imenuje kao nacionalna penzija dostupna nacionalnim jedinkama čija je država.Jedino bi se tako postiglo da Srbi nebi došli u situaciju da u svojoj zemlji postanu manjina i konačno propadnu,nestanu.
Znam da bi ovakvo uredjenje izazvalo žestok otpor građana nesrba i „srpskih pametnjakovića“, sloja odnarođenih Srba ,kojih danas ima tako mnogo, ne samo na jaslama stranih dotacija (NVO, plus agenti od uticaja na nekim pozicijama itd).
U vezi toga treba postaviti pitanje : Što žele Srbi,što rade Srbi,kuda idu i kamo će stići. Žele li da se dodvoravaju drugima po svaku cijenu …ili žele dobro svom narodu. Ako želimo opstati, država mora biti : nacionalna država – a ne građanska država.

3.- Da bi se postizali rezultati u naporima za pozitivne ciljeve kako je gore navedeno – na čelu države treba imati vrhovnu vlast potpuno različitu od vlasti u sadašnjim državama. Do vlasti takvog kvaliteta i usmjerenja nije moguće doći sve dok traje demokratija političkih stranaka (To nije demokratija naroda, narod je iskorišćeni objekt u smislu kako to političke stranke rade). U osnovi političke stranke uništavaju državu a bore se za stranačku vlast – uglavnom tu u toj borbi se iscrpljuje sva snaga političkih aktivista . Svi su oni odreda, ako se bolje pogleda, karijeristi i ljudi okrenuti ličnom,samo ličnom interesu, a inače profesionalci u glumi, profesionalci koji uporno rade to što jedino znaju i uporno čitav život nastoje da budu prisutni u političkim strankama.To je jasno i očigledno.

Da bi se dobila odgovorna vlast – političke stranke bi morale biti ukinute isto tako i svi drugi sporedni faktori od uticaja na državu i društvo,koji su danas regulatori negativnog kretanja u društvu ( NVO, vjerske sekte, udruženja za nacionalne manjine itd. ) , jer te sporedne faktore čini sloj ljudi koji su uz prihvaćene strane diplomatske pretstavnike – legalni strani plaćenici i špijuni, destruktivni u svakom pogledu). Takođe treba ukinuti Autonomne pokrajine.
Pokrajine ne koriste državi i narodu , već stranom destruktivnom faktoru ili destruktivnim pojedincima iz pokrajina.U jednoj državi dovoljna je jedna vlada. Zašto da se izdržavaju druge parazitske vlade kao kopija centralne vlade.
Zar nije očigledno da danas članovi svake pokrajinske vlade žive i uživaju u povlasticama i materijalnom blagostanju kao nepotrebni paraziti, a pored toga obično rade na uništavanju svih parametara centralne države, izjedaju osnovno stablo naroda , sve u cilju vlastitih ličnih interesa. Postaju uzor i drugim regionima iste države, po uzoru na te parazite niču apetiti za isti status , niču pokreti za novim autonomnim pokrajinama, novim parazitima i razaračima centralne države. U tu svrhu Istorija se lažira i tumači u smislu političkih planova. A kada bi ljudi znali istoriju od svog ishodišta do danas ( u ranijim periodima to i nije bilo moguće sem preko predanja – a danas postoje naučni metodi za otkrivanje istorije), onda nebi bilo besmislene omraze među ljudima zbog malih regionalnih razlika ili različitih religija.

U sklopu svih promjena trebalo bi redukovati i najzad ukinuti diplomatska/konzularna pretstavništva u inostranstvu. Elektronske komunikacije danas mogu zamjeniti rad svih tih pretstavništava.Pored toga brz i efikasan prevoz omogućuje sastanke na raznim nivoima u raznim mjestima na planeti, ako je to opravdano i zaista potrebno.
S obzirom da je upravljanje državom po principu „Demokratije“ tj. demokratije među političkim strankama , nametnut i opšteprihvaćen sistem, vrlo je teško da se takav sistem zamjeni sa nekim novim pozitivnim sistemom. Ne treba pomišljati na kraljevine,carevine itd ,bez obzira na pozitivna dostignuća u svoja doba, jer danas su drugi uslovi, drugačije potrebe. Treba osmisliti sistem koji bi odgovarao današnjim uslovima,možda sistem sa jakim ovlaštenjima predsjednika države,sa malim brojem delegata koji čine višedomnu skupštinu savjetodavnog karaktera oko predsjednika države. Jer,uloga predsjednika države i uloga skupštine (Parlament = Govornica) kakvi su danas – dovedeni su do apsurda.. do besmisla.
To su i sami akteri današnje politike na neki način priznali , te pokušavaju da u toku zasjedanja skupštine besciljna trabunjanja ograniče na dva tri minuta ili da uklone uporne ostrašćenike .O obesmišljenoj ulozi predsjednika države u današnje doba ne treba ni govoriti…sve je jasno.

Revidirana skupština bi morala imati mali broj poslanika i potpuno izmijenjen cilj svog postojanja i rada.Trebala bi biti savjetodavni organ pretsjedniku države i baza odakle se biraju razni odbori raznih nadležnosti i zaduženja. Rad i zadatke odbora trebalo bi da kontroliše Pretsjednik države. Funkcija današnje Vlade i pretsjednika vlade trebalo bi biti ukinuta. Znači formiranje potpuno drugačijeg načina upravljanja državom.

Posebno je važno da odluke i akcije budu skoncentrisane ili na jednu ličnost – pretsjednik države – ili par ljudi od njega izabranih. Da bi se predupredila zloupotreba – moralo bi se potencirati poštovanje ustava i pravila opoziva izabranih. Kako do toga doći – e ja to nemogu formulisati – Ove i druge ideje od drugih pojedinaca mogle bi se povezati u ostvariv program . Za isto su potrebni vrlo sposobni i stručno iskusni ljudi,ljudi van stranaka, koji nikad nijesu bili u političkoj djelatnosti , i koji su i danas van bilo kakvih organizacija (Da bi se izbjegle prikaze poput Čedomira Jovanovića,Borisa Tadića, Pajtića,Čanka,Bulatovica, Medojevića itd. da ne nabrajam – jer to su ljudi kojima je jedini zanat politika,iskusni glumci lažavine i proturanja besmisla, manje više u režiji stranih novčanih moćnika)

Novi ljudi na funkciji osmišljavanja novih ideja treba da budu ljudi koji poznaju realnu naučnu istoriju i tok događaja od davnina do danas .Ovo iz razloga da bi analizirali dobre i loše postupke naših predaka, i drugih od uticaja na naše pretke, da bi realno procjenjivali učinak odluka tih predaka, akcije tada destruktivnih pojava i ličnosti, i rješenja koja su uticala na budući put naroda, da bi bolje shvatili i analizirali današnju stvarnost u odnosu na Srbe i u odnosu na planetarna kretanja koja utiču na život danas i ubuduće. Jer ako izgubimo istoriju (istorijsko znanje) gubimo se u sadašnjosti i nemamo budućnosti.

U politici i institucijama ja ne vidim takve ljude , ali vjerujem da postoji veliki broj onih koji su skrajnuti ili ne žele učešće u današnjem besmislu događanja . Ako sve zavisi od odluka malog broja ljudi – onda se permanentno zna što su dobre odluke a što nije dobro, te baza može da pokreće reizbor i zamjenu jednog ili više izabranih (Ta mogućnost mora biti takva da ne može da preraste u politikanstvo današnjeg tipa ili u borbu za povlašćeni položaj ili da destabilizuje poredak).
Ako bi ideja o reorganizovanju vlasti bila prihvaćena , i ako bi savjetodavna skupština bila
prihvatljiva stvarnost, onda bi to moglo biti slično sledećem predlogu za izbore:

Prvi krug delegata birao bi se po jedan delegat na odredjen broj punoletnih stanovnika u regionu ,recimo na bazi sreza/opštine.

Drugi krug bio bi skup delegata izabranih po jedan delegat na odredjen broj sledećih grupacija :
a.- Zaposleni profesionalci neke ili nekoliko udruženih karakterno sličnih profesija,
b.- Nezaposleni koji traže zaposljenje
c.- Domaćice van radnog odnosa,
d.- Penzioneri
e.- Poljoprivrednici-zemljoradnici
f.- Vlasnici privatnih djelatnosti- preduzeća malih i većih

Bitno je da se postigne stanje da su po pitanju zakona svi državljani jednaki, jedna država za sve državljane,jedan jezik za sve državljane,jedan zakon za sve državljane, i veoma važno da nema nikakvih posebnih prava nikakvoj skupini .
Sve ono što je danas na snazi pod zvučnim nazivima – humanost,ravnopravnost, tolerancija, proporcionalna zastupljenost itd – sve to služi samo kao korisne poluge planetarnim moćnicima za uspostavu svoje kontrole u stranim državama preko haosa koji napreduje na svim područjima života.
Na predložen način izbora delegata i vladanja državom, izbjeglo bi se stanje kakvo danas vlada u Parlamentima, jalove i beskorisne priče podređene ne interesima naroda i države , već interesima stranaka , raznih grupacija i pojedinaca. To treba zatrti u korenu.
Pitanje nacionalnih manjina ne treba dizati na državni nivo – pošto bi svi državljani bili kao jedinke potpuno jednaki pred zakonom. Ako nacionalne grupacije žele posebno obrazovanje svog podmladka – mogu koristiti privatne časove za svoj jezik,za svoju istoriju, a državni dio obrazovanja da bude obavezan,jer ionako je obuhvaćen opštim obrazovnim sistemom.

Pošto bi došlo do ukidanja autonomnih pokrajina, stranaka,NVO i bilo kojih drugih organizacija, do ukidanja diplomatskih pretstavištava u inostranstvu, došlo bi do velikih novčanih ušteda,koje bi trebalo razumno koristiti.
Zaduživanje države treba zakonom zabraniti. Nijedna vlada nije od Boga određena da radi svog opstanka na vlasti čitav svoj narod vodi u dužničko ropstvo. Neka se vlada i državom tako upravlja da može da se živi danas od rada danas.
I danas ima vrlo dobrih ekonomista – kojima bi trebalo dati šansu za ozbiljan doprinos svom narodu, svojoj državi.

Ljudi od znanja morali bi osmisliti i razraditi sve ovo gore navedeno. Važno je da je ukupan broj delegata u skupštini malen,zatim da postoji razuman,brz i efektivan način da baza iz koje su delegati izabrani, ako je nezadovoljna radom svog delegata, može povući delegata i poslati novog .Isto tako da se i Pretsjednik države može povući i zamjeniti zbog grešaka ili neostvarenja plana na osnovu kojeg je izabran, normalno bez potresa i destabilizacije države. Razrada ovih ideja od strane za to sposobnih ljudi traži puno idealizma,znanja i dobre volje.

Narod bi prihvatio početak primjene novog sistema ako bi primjena davala početne dobre rezultate, – ali bi bilo otpora od stranih država i otpor od domaćih stranih plaćenika. To je najteži problem. Ipak jedna mala zemlja može da ide svojim putem uz odredjene izolacije od strane nekih država, ali bi za uzvrat i naš sistem morao da ima otpornost na po nas štetne aktivnosti od drugih kao globalno prihvaćenih trendova, bar dotle dok se svi odnosi ne stabiliziraju.

4.- Ekonomski poredak bi uz veliki napor u početku primjene gore navedenog sistema bio zaštićen sada postojećim zakonima i ekonomskim odnosima sa inostranstvom. U toku vremena prilagodjavala bi se zakonska regulativa prema potrebama naroda i održavanja države.
Ekonomija nebi trebala biti ugrožena – jer bi se smanjio broj onih koji danas žive visokim standardom na bazi države/budžeta. Samim tim nestala bi potreba za konstantno zaduživanje i put ka dužničkom ropstvu . Suština sistema
bi trebala biti – što manji broj zaposlenih u državnoj upravi, efikasna državna uprava i jačanje ekonomije radi eliminisanja nezaposlenosti, radi boljih životnih uslova i bolje socijalne zaštite državljana.
Poljoprivredi bi trebalo dati mnogo potsticaja i podrške, pošto je hrana je bitna za bazični opstanak. Jer nadalje sa protokom vremena poljoprivredno zemljište i čiste vode postaće vrlo dragoceni. Rudno bogatstvo takođe. Ovo treba doći do svijesti svakog pojedinca.

Oni koji rukovode državom trebali bi voditi izbalansiran odnos prema drugim državama u vezi ekonomskih kretanja , u vezi uvoza , izvoza, i nastojati održati postojeće stanje i da se to stanje stalno unapređuje na obostranu korist i naše države i drugih vanjskih saradnika.(Onoliko koliko te strane države dozvoljavaju.)

Svakako da izvoz i uvoz robe nebi bio naglo prekinut, te bi bilo vremena u hodu – za osmišljenje ekonomskog opstanka i napretka na bazi razvoja poljoprivrede i industrije za široku potrošnju. Posebno bi trebalo zadržati zdrav način proizvodnje hrane, i imati zdrave vode . Nije potreban veliki napor da se shvati da će u budućnosti biti velika potražnja za hranom i za vodama za potrebe pića i navodnjavanja. Ko to sačuva i ima , biće spašen, i uspješan. Zato pod hitno treba proglasiti za zločin prodaju stranim državljanima poljoprivrednog ili bilo kojeg zemljišta ,nekretnina , rudnog bogatsva, izvora vode itd.
ili davanje velike imovine pod zakup bilo stranim državljanima bilo domaćim tajkunima
(Tajkuni , kao ljudi opsjednuti materijalnim bogaćenjem vrlo lako bivaju potkupljeni da rade za nenarodni i antidržavni interes. Interes naroda ,nacije, familije – to je daleko od njihovih misli)…
Današnje vlasti bave se negativnim pojedincima samo u svrhe samoreklamiranja. Takav pristup vlasti je grijeh prema Srbima , jer izabrana vlast je dužna da radi u interesu Srba i srpske države, a ne u interesu svoje stranke i interesu ostajanja na vlasti po svaku cijenu.. Treba da se zaštiti i ekonomija i nastavak srpskog imena. (Uzori u novijoj istoriji mogu biti Knjaz Mihailo Obrenović, kralj Nikola do atentata 1910 god i kralj Petar I Karadjorđević))

To znači da korišćenje poljoprivrednog zemljišta, rudnog bogatstva i voda mora biti osmišljeno tako da državljani države Srba imaju mogućnosti i interes da to koriste, ali tako da se onemogući da pojedinci stvaraju ogromno bogatstvo u svojim rukama. Jer gomilanje bogatsva u rukama pojedinaca – obavezno vodi društvo u lošem pravcu.

Treba imati u vidu da državu čine četiri stuba : 1) Vojska i sve policije, 2) sudstvo,
3) prosvjeta i 4) zdravstvo. Zaposleni u ova četiri stuba bi morali imati visoke plate,visoku odgovornost, a plate svih ostalih da se regulišu prema stanju ekonomije. I svi bi imali interes da država bude jaka i stabilna.

Ukidanje autonomnih pokrajina i vanjske diplomatske službe,ukidanje političkih stranaka,NVO i nacionalno manjinskih organizacija – kao što je već napomenuto, donelo bi državi ogromne novčane uštede koje bi mogle biti upotrebljene za druge svrhe a u početku za regulisanje zapošljavanja onih koji su izgubili posao u ukinutim djelatnostima. Važno je da se zakonom reguliše da obaveze iz budžeta budu što manje i što razumnije.

U svakom slučaju – treba imati program baziran na realnim osnovama i da je jasno naznačeno da je program dugotrajan. Koliko je program realan, toliko će biti prihvaćen od generacija koje dolaze. Tako bi se utišo lelek još nerođenih.
I sada dolazi pitanje – ima li smisla pokušati jedan ovako rigorozan zaokret – ili treba nastaviti utabanim putem – EU bez alternative – itd- (Najlakši put opstanka na vlasti)

5.- Treba shvatiti da se Planeta Zemlja sa sveukupnim stanovništvom nalazi u tekućem haosu. Nema vidljivog izlaza iz haotične situacije,pogotovo što se Planeta nalazi na ivici mogućeg globalnog rata izmedju nuklearnih sila. Bog dao da do rata ne dodje, i treba se tome nadati , zato ne umirati svaki dan u strahu od rata.Treba shvatiti da je stanje haotično, ekonomski, sigurnosno i kako god se uzme u obzir. Zastrašujući je broj od nekoliko desetina miliona izbjeglica, ljudi pokrenutih iz svojih staništa ili ratovima ili neimaštinom . Krajnja su vremena , te svaka nacija/država mora tražiti za
sebe neki put ka opstanku.
I zato – EU bez alternative, je iluzija koja male zemlje vodi u propst brže nego li što će ta EU prestati da bude bilo kakva alternativa. I na kraju krajeva – koje su to stvarne vrijednosti u EU,zbog kojih su male zemlje fascinirane i žele u EU bez alternative. I bez ulaska u EU svoje zakone mogu uskladiti sa željenim pozitivnim zakonima EU. Zašto onda hrliti u EU po svaku cijenu – bez alternative. Napravimo poželjne zakone,ekonomiju,standard kao u EU – bez gubitka svoje suverenosti,bez glupiranja kako će nam EU omogućiti blagostanje a mi samo da tamo uđemo……….pogledajte male države u našem okruženju koje su skoro ušle u EU, i sve će vam biti jasno.

Pretpostavljam da je ulazak u EU mnogima san jer ih zaslepluje trenutni visok standard radnog stanovništva u EU , inače sve drugo u EU je negativno i ide u negativnom pravcu. Moral je opao i dalje propada , društvo se raslojava u
svim segmentima na kojima je počivalo u doba uspona i na svom vrhu zadnjih sto godina.
Užasno ubrzanje raspada tog društva je to što su mediokritetske vlasti neodgovorno dozvolile ulazak u EU ogromnog broja emigranata iz Afrike i Azije. .Sada razumni ljudi očekuju početak planiranog haosa u EU. Lako je bilo ići od dobrog ka boljem.

Nastavak – 5 .-

Pitanje Albanaca i Srba na ustupljenim teritorijama trebalo bi biti riješeno dogovorom država, ali u što boljem interesu ljudi na zamjenjenom teritoriju. Postupak bi morao obuhvatiti sve dijelove jednog i drugog naroda koji bi ovom razmjenom teritorija ostao van matične države. Onim djelovima naroda koji bi ovakvom akcijom ostao na teritoriji van matičnih država, trebalo bi isplatiti imovinu,po najboljoj cijeni, tako da se taj narod može preseliti u svoju matičnu državu.Imovina bi trebala biti procjenjivana na obje strane od jedne te iste komisije sastavljene od oba naroda obje države. Pored Gračanice i nekih drugih neuralgičnih tačaka,trebalo bi podići visoki zid radi izbjegavanja neugodnih i neželjenih destimulišućih dogadjaja, koje bi činili pojedinci…van državne razumne politike.

Vanbalkanski Moćnici od davnina računaju da će preko Balkana , Turske i nekih arapskih područja, konačno doći u posjed predjela bogatih energentima. Kada bi shvatili ostvarivost navedenog dogovora Srba i Albanaca, uložili bi sve u akciju da to spriječe.
Zato bi trebalo raditi brzo i bezkompromisno, jer jedino tako mogu mali narodi da ostvare nešto što veće sile inače nebi dozvolile. (Posebno Nato organizacija)
A sada opet se vraćamo na početnu temu. Imamo li mi političare koji ovako misle, imaju li Albanci političare koji se nalaze van šablona u kojima se javljaju političari ne u regionu već na Planeti,te imaju li ih da bi se o ovome razgovaralo i da bi se napravio sporazum.

U svakom slučaju, država Srba mora da riješi problem Kosmeta, ovako ili onako, inače Srbi će ubrzo nestati. Ne zbog gubitka teritorije , već zbog gubitka istorije i istorijskih srpskih spomenika na Kosmetu. Bez istih – Srbi praktično nebi postojali kao narod , već bi bili utrnuti poniženjima , koja jedan narod radi svog kontinuiteta ne smije trpjeti.
Ako pak Srbi ne urade ništa – to znači da danas i nema stvarnih Srba, a narod koji se tako deklariše pristaje na sve i svašta, te je neminovni ishod nestanak Srba kao ime naroda i uopšte kao istorijskog činioca.

Onaj ko je zaboravio istoriju , protiv zdravog razuma dovodi nam Afro-Azijske emigrante kako bi smo bili konačno potpuno uništeni. Vlada je zaboravila istoriju i bez trunke stida daje ustupke NATO savezu koji nam je oteo Kosmet i bombardovao 3 mjeseca ostatak srpskih zemalja, dovodi nam afro-azijske emigrante , čineći istu stvar koja je bila
učinjena kada je od tadašnjeg Srpskog vladara 1043 god data dozvola skupini od 2o do 30 hiljada šiptara da se nasele na „ nenaseljenim prostorima“ srpske države. Možda tekuće vlade u državi Srba ne shvataju suštinu – ili daju prednost podršci od zapada radi ostajanja na vlasti.To je neodgovorno , a afinitet prema Zapadu i NATO-u svodi se na ono dječje : Mama bila-Mama opet mila. Nadajmo se da svi Srbi nijesu infantilni, i da zdravih Srba ima dovoljno da Nato i emigrante drže podalje od države Srba.

Pretsjednik srbijanske vlade A.Vučić očigledno se nalazi pod uplivom mentalnog trenda koji je nametnut ne samo nama i Evropi već bijeloj populaciji na planeti.
On nema ni malo ljubavi prema Srpstvu,niti prema svom ishodištu, istoriji i poštovanju predaka, inače bi shvatio suštinu političkog trenda kome on služi. Izgleda u nedostatku znanja i pogrešnog usmjerenja još u mladosti, on sada idejno radi nenamjerno na uništenju Srba,služeći stranim interesima. Nesporno inteligentan i jak čovjek (što on jest ) da ima potrebno znanje , (pod pretpostavkom da je pošten kako se dobija utisak) radio bi na zaštiti interesa svoje familije,svoga roda ,svoje države.Međutim on sve razara bez obzira na pojedinačne sitne kratkovremene političke uspjehe. Zaista on sve razara – to je tako očigledno. On non stop visi na medijima, a prilikom svake svoje pojave izjavi ponešto protiv srpskog interesa, i u svakoj rečenici o Srbima osjeća se pritajeni drugi ,antisrpski smisao,drugačija namjera od onog što kaziva riječima. To mu se vidi i po izrazu lica kada govori bilo o kom pitanju od interesa za Srbe..
Treba shvatiti da Srbima preti opasnost od kompletnog okruženja, zaokruženo na čitavoj liniji granica. Jasne su aspiracije Hrvata i Muslimana iz Bosne, jasne su aspiracije Albanaca, plus vrlo su jake i teško uočljive ali vrlo podmukle aspiracije Mađara

prema Vojvodini, i Rumuna prema Vojvodini i Istočnoj Srbiji sve do Albanije, zatim Bugara prema djelovima Istočne Srbije. Pretpostavljam da se opasnost od Bugara može zanemariti,jer će se oni zadovoljiti komadanjem Makedonije (stare Srbije, danas sa rasrbljenim i antisrpskim stanovništvom).

Pitanje je kako se suprotstaviti navedenim opasnostima i težnjama našeg okruženja, koje težnje traju u svim uslovima i u svim vremenima,što konačno kroz protok vremena dovodi do ostvarenja takvih težnji.Jer iza takvih težnji stoje jake zapadne sile i Vatikan.
Po meni, jedini je način da se na akciju djeluje kontraakcijom,žešćom od akcije, na ljutu ranu ljuti lijek.

Treba napraviti nacionalni program-plan, tajni ili javni, koji bi se aktivirao kada neprijatelji iz našeg okruženja svojim akcijama protiv interesa Srba pređu crvenu liniju. A to je da se država Srba proširi preko sadašnjeg prostora neprijatelja iz okruženja . Granice tako proširene države Srba išle bi od Dunava vrhovima Karpata (Vrhovi koji su vododjelnice tokova prema istoku i tokova prema zapadu) ,zatim granicom Slovačke,Austrije,Slovenije i sredinom Istre do Pule, zatim sredinom Jadrana do Krfa,te zatim Albansko-Grčkom granicom i manje više albansko Makedonskom granicom,zatim sadašnjim granicama Makedonije ,zatim Bugarske,do Dunava. Na čitavom ovom prostoru živi veći dio stanovništva koji su rasrbljeni potomci Srba te bi vremenom možda izgubili netrpeljivost prema Srbima, pogotovo ako bi ta hipotetička država bila ekonomski i na drugim poljima jaka. (Pravedni i svrsishodni zakoni i uprava)
Ovakav program trebao bi biti podupiran na obrazovnom,ekonomskom i vojnom sektoru, tako da to ne bude tigar od papira, već ozbiljna pretnja neprijateljima iz našeg okruženja.
Treba imati na umu – neprijateljske akcije bilo koje države iz okruženja države Srba (počete na bazi nekog insceniranog slučaja radi pravdanja akcije) – uključile bi akcije ne samo svih država Nato Saveza u okruženju , sem možda pojedinih država u kojima su koliko toliko ostali moralni principi, već bi se angažovao čitav Nato Savez.. Baš u tom i takvom slučaju , Srbi treba da imaju svoj tajni ili javni nacionalni program i treba da ga ostvare uz pomoć naših saveznika.
Pitanje je odakle sada saveznici ? Jasno je da se napad na našu zemlju neće dogoditi kao neki izolovani slučaj , i jasno je da će Nato imati protiv sebe sile mnogo jače od male države Srba .Istorija se ponavlja.

Eto,tako, pa neka sada izvole da rade tajno ili javno protiv države Srba. Albanci u zajednici sa Zapadom i Vatikanom kovali su lude planove preko stotinu godina – i vremenom ih ostvarili na štetu i na račun Srba. U zadnjih 100 godina u okviru takvih planova napravili su dvije albanske države na Srpskoj zemlji, Albaniju i „ Kosova“ .

To se nebi dogodilo da su Srbi istovremeno imali svoje nacionalne programe kao protivtežu. Da su zadržali primorje oslobođeno od Turaka, čak i u slučaju (neminovne) eskalacije sukoba , vjerovatno je da bi možda prošli sa manjim brojem žrtava tada negoli kasnije kada je Austrougarska bila još spremnija za veliki rat.
Svaki Srbin neizmijenjene svijesti i danas vidi težnje stvaranja novih entiteta na tlu današnje Srbije : Vojvodina,Sandžak, Niška Oblast itd., u početku polu nezavisnih a kasnije pripojenih državama koje u osnovi planiraju rasparčavanje preostale države Srba. Ako se Srbi ponašaju defanzivno ,popuštaju u ime fer odnosa, u ime mira – agresori to ne cijene, već idu dalje sa svojim planovima. Predložena srpska agresivna protivteža zaustavila bi ostvarenje i razvijanje stranih agresivnih planova.
Novo raskršće je pred Srbima, pitanje je kuda će Srbi krenuti – ili kuda su Srbi već krenuli..
S. Van P.