„Вучић у Америци спрема општу капитулацију Србије“!

U osvrtu na tekst mogu reći da je potrebno da Srbi budu Srbi a ne stranim faktorima figure u igri šaha.
Nesporno je da zemlja pripada onom ko je na njoj. Ali pitaje Kosmeta nije samo to. Kosmet je srž Srpstva.
Zato tu srž treba sačuvati po svaku cijenu, i ne trgovati informacijama ko je danas tamo na toj srpskoj svetoj zemlji,i da neko izabran (svakako ne od Boga) može izbrisati Kosmet iz srpske DRŽAVE.

Suština je da PEĆKA PATRIJARŠIJA I DRUGI VAŽNI ELEMENTI SRPSTVA ostanu u državi Srba.
Ako Srbi nisu već uništeni – to se može ostvaritii, ali to mogu samo oni koji imaju vlast,da oni to pokrenu a Narod će ih podržati. Jer ako to ne uradi sadašnja vlast – običnom narodu ostaje samo da prati što vlast radi ili da se digne na ustanak.Da će se dići na ustanak sumnjam iz razloga što današnji Srbi imaju previše uticaja destrukcije svijesti od 1917 do danas. Ipak ima nade da SRŽ SRPSTVA ostane u državi Srba..
Evo jedan mali predlog:

Države bez izlaza na more su osakaćene i uslovljene u mnogim oblastima življenja. Srbi su planski potiskivani sa morskih obala, a danas je u toku izvršavanje plana da se Srbi potisnu i sa obala Dunava.Prve civilizacije su se razvile na obalama mora ili na obalama velikih rijeka.
Srbi su nekada nazivani „Morjaci“ ili ljudi sa mora. Svoj centar imali su tada na Kritu, odakle su opravdano ili ne vladali Sredozemljem Evrope i Afrike i dijelom obala Crvenog Mora. (Izraelci su tada bili sa njima u istočnom djelu države.)

Zbog svog mentalnog sklopa protokom vremena ,bivajući pobjeđeni u djelovima previše prostrane države (Državine) u tim pobijeđenim djelovima države Srbi su prihvatali identifikaciju sa pobjedničkim vladajućim narodom ili pobjedničkim separatističkim dijelom svog naroda uranjajući u dobrovoljnu asimilaciju u narod koji vlada, često puta kasnije pronoseći ime i slavu naroda,ne svog srpskog naroda već naroda u koji su se asimilirali.

Taj proces se jasno vidi kako je tekao u doba uspona Rima i Rimske imperije. Nakon pobjede nad Srbima od strane Rimljana ,vremenom Srbi su počeli da cijene vrijednosti Rimljana ,i u ime tih poželjnih vrijednosti počeli da sebe smatraju Romanima, te su kao Romani/Romeji rimskom carstvu dali veliki broj careva i produžili vijek trajanja Rimskog Carstva, ali kao ime naroda – Srbi su nestali na svim prostorima Rimske Imperije osim Beo-Pašaluka danas. Takav proces odvija se među Srbima i danas. Mislim da ni danas niko od preostalih Srba ne treba da svojata pojedince ili grupe naroda koji su se deklarisali kao Nesrbi,kao neki drugi entitet. Nepobitno je antisrpsko opredeljenje pojedinaca i grupa, i treba imati svijest da to zaista više nijesu Srbi niti će ikada biti , već zaista neki drugi , jer su se odrekli svega onog što Srbe čini Srbima, i sretan im put. Ali treba msliti na ujedinenje onih krajeva u kojima je većinsko srpsko stanovništvo. U borbi za golo preživljavanje uz nametnuti potrošački mentalitet, Srbima ne dolaze ova i druga egzistencijalna pitanja do nivoa svijesti, već propadanje Srba napreduje.

Misli li iko da se treba vratiti na morske obale. Vjerovatno ne, jer na prvi pogled to podrazumjeva ratove Beo Pašaluka protiv odrođenih Srba na čitavoj istočnoj obali Jadrana.
To zaista nije rješenje.
Niko ne smije zagovarati ratove,zagovornike treba omalovažiti i dozivati ih razumu. Prijatno je misliti da je današnja Civizacija stigla do takvog nivoa shvatanja da je svaki život dragocen i da niko nema prava ataka na tuđi život. Ali to je samo priča, prijatna da se čuje. Nažalost neprestani ratovi demantuju takve priče, ali ne treba se uklapati u tu psihologiju.(Osim pod prinudom za vlastiti spas).
Osvajačke ratove iz bilo kog razloga,bez obzira na milozvučne fraze kojima se pokrivaju – ne treba opravdavati,treba ih sprečavati, ako smo nemoćni, tada treba ih osuđivati. Naravno, u slučaju vanjskog napada samoodbrana je neophodna ako se misli opstanuti,rat u samoodbrani je opravdan, i tada, ako se odbranbeni rat dobije , neke stvari mogu biti promijenjene i državne teritorije proširene na istorijske prostore.

U novonastalim uslovima država koja nosi ime Srbi, ta država bi mogla jedino pregovorima i dogovorom uz obostanu korist dogovornih strana ,ponovo izaći na more i tako progledati na oba oka. Odnarođeni Srbi koji imaju primorje, teško bi pristali na bilo koji dogovor, makar isti bio na obostranu korist – jer to ne dozvoljava mentalni sklop bivših Srba, jednom otpali od Srba, oni neizmjerno mnogo mrze preostale Srbe, pa su u mržnji doslijedni i po cijenu svoje štete.

Zbog geografskog položaja Hrvatske i Republike Srpske, možda bi moglo doći do razmjene teritorije južno od Neuma do Boke za dio sjeverozapadne R.S.
To je malo vjerovatno, ali bi se o tome moglo misliti. Misliti i raditi,nastojati, od sada pa do ostvarenja ili do vječnosti.Normalno treba imati na umu stav i buduće stanja stanovništva na razmijenjenim oblastima, u pitanju su osnovni principi egzstencije pojedinca, to se mora uzeti u obzir. Ljudi iz tog dijela stanovništva bi trebali biti dobro ubijeđeni da određene vrijednosti ili stanja žrtvuju za opšte dobro.Treba im omogućiti izbor, ostanak kao građana nove države ili preseljenje u svoj nacionalni državni entitet uz vrlo bogato materijalno obeštećenje za napuštenu imovinu.

Možda bi dogovor bio moguć sa nesrbima , sa Albancima. To je narod vrlo žilavog i tvrdog karaktera. Iako je taj narod kroz protok vremena od 1043 godine do danas dosta izmiješan sa Srbima,preovladao je i danas traje opšti mentalitet originalnih Albanaca, te su danas svi ne samo Albanci, već velikoalbanci . Danas imaju najbolje i nekad najpogodnije srpske zemlje.
A kako su se Albanci našli na Srpskim zemljama na kojima danas homogeno žive.
Djordje Manijakos oko 1043 god, u sastavu svoje vojske , kao pomoćne i korisne dijelove svoje vojske , imao je nekoliko desetina hiljada Albanaca muslimana ( Ranije ugroženih od drugih konfesija, sa istočnih strana Kavkaza gdje i danas postoje ostaci grada Albani ,odakle su preko Arabije prevedeni na Siciliju i u Južnu Italiju.) Kao pretendent na Vizantiski presto,na čelu jake vojske u kojoj su bili uključeni i Albanci – Manijakos prelazi Jadran na dio današnje južne Albanije, zatim počinje rat sa regularnom vojskom Vizantije.U toku borbi u unutrašnjosti Romejskog carstva biva ubijen. Njegova grčka vojska se predaje regularnoj vojsci Vizantije.Vizantijci odbijaju da prime Albance (Pametno).

Sa vizantijske teritorije Albanci,nemajući brodove na raspolaganju niti bilo koje mogućnosti za povratak na Siciliju, bježe na srpsku teritoriju a srpski vladar Vojislav, dozvolio je tim Albancima da se nasele ispod planine Raban u praktično nenaseljenim pustim predejelima (Greška sa kobnim ishodom koja se više nikad ne može ispraviti. Jer kroz protok vremena i preko raznih pogodnih uslova,Albanci se množe i homogenizuju na teritorijama tamo gdje im je to bilo moguće. Najpogodnije djelove Srpskih zemalja danas naseljavaju Albanci, a i nadalje osvajaju prostore naseljene samo Srbima – naprimjerJužna Srbija sve do Niša).

Preostalim srpskim zemljama isto će se dogoditi ako današnji vladari država sa srpskim stanovništvom ,dozvole ulaz afro-azijskih emigranata (Planirana seoba naroda). Pogotovo što neki kratkovidi političari predlažu da se krajevi Srbije koji su ostali bez aktivnog stanovništva Srba zbog odlaska u gradove ili inostranstvo radi zapošljavanja i zarade za život, i zbog negativnog nataliteta, da se ti krajevi nasele emigrantima. Tako bi kroz protok vremena nastala nova „Kosova“ na tlu današnje Srbije. Političari to ne shvataju ili shvataju i namjerno radi svog interesa prodaju budućnost još nerođenih generacija.

S obzirom na današnje mondijalne uslove možda bi Albanci pristali na razuman dogovor sa današnjom državom Srba. Možda ima uticajnih ljudi u Albanskom društvu koji shvataju da su od odlaska iz svojih krajeva sa obala Kaspiskog jezera , pa sve do danas korišćeni od strane moćnika za postizanje ciljeva tih moćnika . (Vizantija, Turska, Vatikan, Austrougarska, Njemačka, Italija,USA . )

Pretpostavljam da Albanci imaju dosta pojedinaca kojima je sve ovo poznato i koji su svjesni da su Albanci i sada zloupotrebljeni i da će se zloupotreba i dalje nastaviti ,već prema potrebama moćnika. Albanci bi mogli mirno opstajati jedino ako su u prijateljskim odnosima sa Srbima te tako imperijalni moćnici nebi imali glavni motiv da ih zloupotrebljavaju za svoje potrebe .
Iako sumnjam u uspješan dogovor i sa Albancima, mislim da treba pokušati. Trebalo bi pokušati razmjenu teritorija, tako da granica izmedju Srba i Albanaca ide od Jadrana , (RT Rodonit) prema Kosmetu,zatim preko Kosmeta, južno od Prizrena, od Crkava Samodreže i Gračanice,južno od Kosova polja i spomenika – gdje je bila bitka,tako da Priština ostaje Albaancima, i južno od svih veoma važnih srpskih svetinja tako da iste ostaju u Srbiji , zatim linijom većinskog albanskog stanovništva u Južnoj Srbiji sve do Makedonije.
Kroz Albaniju granica bi trebala ići počev na Kosovu od blizu Dragaša preko Novog Sela, zatim ravno na rt Rodonit oko 30 km južno od Lješa.

Tako bi Srbi vratili malen izlaz na more od ušća Bojane do rta Rodonit.To bi bio Vaskrs Srba. Jedan od najvažnijih uslova za normalan život i ekonomski razvitak bio bi postignut izlaskom preostale države Srba na more.. Taj san treba sanjati i danju i u toku noći.
Kada bi imali taj mali dio obale,tada bi Srbi koristeći svjetsko iskutstvo mogli izgraditi veliku kontejnrsku luku izgraditi saobraćajnice od te luke kroz čitavu Srbiju do Mađarske.
Turizam bi trebao biti okrenut domaćim turistima – ali to bi bili sporedni efekti. Istovremeno bi trebalo reaktivirati brodograđevnu industriju u Beogradu, aktivirati Brodograđevnu industriju i na tom malom deliću morske obale.
Sve to Srbi bi mogli ali pod državom koju vode elite naroda a ne glumci i sitne duše kao što se događa i traje već 100 godina .

Albanci bi dobili zaokruženje teritorija naseljenih Albanskom populacijom na tlu Srbije. Dobili bi veću teritoriju od ustupljene i mnogo ,mnogo povoljnih uslova za svoj daljni prosperitet u svakom pogledu, o čemu nije na meni da govorim. Mislim da Albanci trenutno imaju ljude koji mogu da misle i da shvataju i prošlost i budućnost vrlo temeljito i da imaju u svome karakteru snagu da se žrtvuju za bolje sutra svog naroda. Pitanje je dali to mogu shvatiti albanski političari i tajkuni, imaju li ljude koji sa pozicije albanskih vlasti mogu da pregovaraju i da to sprovode. Što se tiče zamjene djelića svoje kopnene teritorije i djelića obale , Albanija nebi osjetila nikave negativne posljedice , jer zaista od rta Rodonit do Grčke – to je albanska duga i zaista obala impozantna po svemu i po položaju i po klimi i reljefu i po dužini. Praktično zemaljski raj. U svakom slučaju predložena razmjena teritorije bila bi po efektu efektnija za Albance nego za Srbe ali za Srbe mnogo važna.

Pitanje Albanaca i Srba na ustupljenim teritorijama trebalo bi biti riješeno dogovorom država, ali u što boljem interesu ljudi na zamjenjenom teritoriju. Postupak bi morao obuhvatiti sve dijelove jednog i drugog naroda koji bi ovom razmjenom teritorija ostao van matične države. Onim djelovima naroda koji bi ovakvom akcijom ostao na teritoriji van matičnih država, trebalo bi isplatiti imovinu,po najboljoj cijeni, tako da se taj narod može preseliti u svoju matičnu državu.Imovina bi trebala biti procjenjivana na obje strane od jedne te iste komisije sastavljene od oba naroda obje države. Pored Gračanice i nekih drugih neuralgičnih tačaka,trebalo bi podići visoki zid radi izbjegavanja neugodnih i neželjenih destimulišućih dogadjaja, koje bi činili pojedinci…van državne razumne politike.

Vanbalkanski Moćnici od davnina računaju da će preko Balkana , Turske i nekih arapskih područja, konačno doći u posjed predjela bogatih energentima. Kada bi shvatili ostvarivost navedenog dogovora Srba i Albanaca, uložili bi sve u akciju da to spriječe.
Zato bi trebalo raditi brzo i bezkompromisno, jer jedino tako mogu mali narodi da ostvare nešto što veće sile inače nebi dozvolile. (Posebno Nato organizacija)
A sada opet se vraćamo na početnu temu. Imamo li mi političare koji ovako misle, imaju li Albanci političare koji se nalaze van šablona u kojima se javljaju političari ne u regionu već na Planeti,te imaju li ih da bi se o ovome razgovaralo i da bi se napravio sporazum.

U svakom slučaju, država Srba mora da riješi problem Kosmeta, ovako ili onako, inače Srbi će ubrzo nestati. Ne zbog gubitka teritorije , već zbog gubitka istorije i istorijskih srpskih spomenika na Kosmetu. Bez istih – Srbi praktično nebi postojali kao narod , već bi bili utrnuti poniženjima , koja jedan narod radi svog kontinuiteta ne smije trpjeti.
Ako pak Srbi ne urade ništa – to znači da danas i nema stvarnih Srba, a narod koji se tako deklariše pristaje na sve i svašta, te je neminovni ishod nestanak Srba kao ime naroda i uopšte kao istorijskog činioca.

Onaj ko je zaboravio istoriju , protiv zdravog razuma dovodi nam Afro-Azijske emigrante kako bi smo bili konačno potpuno uništeni. Vlada je zaboravila istoriju i bez trunke stida daje ustupke NATO savezu koji nam je oteo Kosmet i bombardovao 3 mjeseca ostatak srpskih zemalja, dovodi nam afro-azijske emigrante , čineći istu stvar koja je bila učinjena kada je od tadašnjeg Srpskog vladara 1043 god data dozvola skupini od 2o do 30 hiljada šiptara da se nasele na „ nenaseljenim prostorima“ srpske države. Možda tekuće vlade u državi Srba ne shvataju suštinu – ili daju prednost podršci od zapada radi ostajanja na vlasti.To je neodgovorno , a afinitet prema Zapadu i NATO-u svodi se na ono dječje : Mama bila-Mama opet mila. Nadajmo se da svi Srbi nijesu infantilni, i da zdravih Srba ima dovoljno da Nato i emigrante drže podalje od države Srba.