Авдулах Хоти открио све о шокантном понижавању Србије: Преговарали смо о ратној одштети „Kосову“ и међусобном признању

Navod iz teksta 13-07-2020…”Хоти тврди и да су теме данашњег састанка у Бриселу биле и ратна одштета, повратак катастарских докумената, регулисање економских односа и друга питања.”
Potpuno je besmislen bilo kakav pregovor sa Kosovarima – a u suštini to je štetan put za Srbe i na KiM i bilo gde drugde.To je put izdaje Srba i poništavanje istorije Srba i poništavanje prava Srba da i dalje postoje. Pregovori sa Kosovarima to je lagano kuvanje ŽABE – dok se ne skuva ,bez ikakve naznake u toku tog procesa – da lagano odumire.
Nema rješenja za odnos Srba i Albanaca – osim odnosa gole sile ili jednih ili drugih. Do sada su Albanci upotrebili
silu prema Srbima uz pomoć moćnika koji su ih podržavali (Turska,Vatikan,Engleska,Austrougarska,Komunisti, i u današnje doba USA). To je pametan i žilav narod – koji priznaje silu i istoj se priklanja na način da može da je koristi za sebe i svoje ciljeve.
Opet navodim svoj komentar (nažalost koentari su obesmišljeni i niko ih više ne uzima u obzir niti ih čita.)

Ako se oslonimo na plolitičare ….izgubili smo sve….jer oni se bave stranačko-političkom kombinatorikom kao da igraju partiju šaha i jedini njihov cilj je osvajanje vlasti …a nakon toga ….bilo bi kao od 2000 godine nadalje.
Nemam dovoljno negativni pojam da imenujem političare i sve one koji ih podržavaju, uključujućii komentatore bilo za vlast bilo protiv vlasti…..sve je to parazitska ista balumenta koja igra istu igru, uključena u isti mentalni sistem.
Misli li iko da se treba vratiti na morske obale. Vjerovatno ne, jer na prvi pogled to podrazumjeva ratove Beo Pašaluka protiv odrođenih Srba na čitavoj istočnoj obali Jadrana. Ratovi – to zaista nije rješenje.
Niko ne smije zagovarati ratove,zagovornike treba omalovažiti i dozivati ih razumu. Prijatno je misliti da je današnja Civizacija stigla do takvog nivoa shvatanja da je svaki život dragocen i da niko nema pravo ataka na tuđi život. Ali to je samo priča, prijatna da se čuje. Nažalost neprestani ratovi demantuju takve priče, ali ne treba se uklapati u tu ratnu psihologiju.(Osim pod prinudom u samoodbrani).

Osvajačke ratove iz bilo kog razloga,bez obzira na milozvučne fraze kojima se pokrivaju – ne treba opravdavati,treba ih sprečavati, ako smo nemoćni, tada treba ih osuđivati. Naravno, u slučaju vanjskog napada na svoju zemlju, samoodbrana je neophodna ako se misli opstanuti,rat u samoodbrani je opravdan. I tada, ako se odbranbeni rat dobije , neke stvari mogu biti promijenjene , a u smislu tih promjena i državne teritorije mogle bi biti proširene na istorijske prostore. Ali za takav eventualni događaj treba biti vojno i ekonomski sposoban i u miru i u vremenu nestabilnosti.
U novonastalim uslovima država koja nosi ime Srba, ta država bi mogla jedino pregovorima i dogovorom uz obostanu korist dogovornih strana ,ponovo izaći na more i tako progledati na oba oka.
Odnarođeni Srbi koji imaju primorje, teško bi pristali na bilo koji dogovor, makar isti bio na obostranu korist – jer to ne dozvoljava mentalni sklop bivših Srba, jednom otpali od Srba, oni neizmjerno mnogo mrze preostale Srbe, pa su u mržnji doslijedni i po cijenu svoje štete.
Zbog geografskog položaja Hrvatske i Republike Srpske, možda bi moglo doći do razmjene teritorije južno od Neuma do Boke za dio sjeverozapadne R.S.
To je malo vjerovatno, ali bi se o tome moglo misliti. Misliti i raditi,nastojati, od sada pa do ostvarenja ili do vječnosti.Normalno treba imati na umu stav i buduće stanje stanovništva na razmijenjenim oblastima, u pitanju su osnovni principi egzstencije pojedinca, to se mora uzeti u obzir. Ljudi iz tog dijela stanovništva bi trebali biti dobro ubijeđeni da određene vrijednosti ili stanja žrtvuju za opšte dobro.Treba im omogućiti izbor, ostanak kao građana nove države ili preseljenje u svoj nacionalni državni entitet uz vrlo bogato materijalno obeštećenje za napuštenu imovinu.

Za izlaz Srba ne more možda bi dogovor bio moguć sa nesrbima , sa državom Albanija i time ujedno bi bio riješen za sada nerješiv problem KiM.. O tome će biti riječi i jedno viđenje u daljnem tekstu. Albanci su narod vrlo žilavog i tvrdog karaktera. Iako je taj narod kroz protok vremena od 1043 godine do danas dosta izmiješan sa Srbima,preovladao je i danas traje opšti mentalitet originalnih Albanaca, te su danas svi ne samo Albanci, već velikoalbanci . Danas imaju najbolje i nekad najpogodnije srpske zemlje.
Treba i važno je znati kako su se Albanci našli na Srpskim zemljama na kojima danas homogeno žive. Evo kako je to počelo:
Djordje Manijakos oko 1043 god, u sastavu svoje vojske , kao pomoćne i korisne dijelove svoje vojske , imao je nekoliko desetina hiljada Albanaca muslimana ( Ranije ugroženih od drugih konfesija, sa istočnih strana Kavkaza,odakle su preko Arabije prevedeni na Siciliju i u Južnu Italiju.) Kao pretendent na Vizantiski presto,na čelu jake vojske u kojoj su bili uključeni i Albanci – Manijakos prelazi Jadran na dio današnje južne Albanije, zatim počinje rat sa regularnom vojskom Vizantije.U toku borbi u unutrašnjosti Romejskog carstva biva ubijen. Njegova grčka vojska se predaje regularnoj vojsci Vizantije.Vizantijci odbijaju da prime Albance (Pametno).

Sa vizantijske teritorije Albanci,nemajući brodove na raspolaganju niti bilo koje mogućnosti za povratak na Siciliju, bježe na srpsku teritoriju a srpski vladar Vojislav, dozvolio je tim Albancima da se nasele ispod planine Raban u praktično nenaseljenim pustim predjelima. Greška sa kobnim ishodom koja se više nikad ne može ispraviti. Jer kroz protok vremena i preko raznih za njih pogodnih uslova,Albanci se množe i homogenizuju na teritorijama tamo gdje im je to bilo omogućeno.Srpsko stanovništvo biva potiskivano uz istočnu obalu Jadrana, jedan dio prelazi na Apeninsko poluostrvo a jedan dio searbaši ,bez obzira što ostaju Pravoslavni,Katolici ili postaju Muslimani.
Najpogodnije djelove Srpskih zemalja danas naseljavaju Albanci, a i nadalje osvajaju prostore naseljene samo Srbima – naprimjer Južna Srbija sve do Niša. Kad to bude njihovo ,slijedi osvajanje prostora do Save i Dunava).

U sadašnje doba ,preostalim sadašnjim srpskim zemljama isto će se dogoditi od strane afro-azijatskih emigranata,ako današnji vladari država sa srpskim stanovništvom ,dozvole ulaz afro-azijskih emigranata (Planirana seoba naroda). Pogotovo što neki kratkovidi političari predlažu da se krajevi Srbije koji su ostali bez aktivnog stanovništva Srba zbog odlaska u gradove ili inostranstvo radi zapošljavanja i zarade za život, i zbog negativnog nataliteta, da se ti krajevi nasele emigrantima. Tako bi kroz protok vremena nastala nova „Kosova“ na tlu današnje Srbije. Političari to ne shvataju ili shvataju i namjerno radi svog trenutačnog interesa i interesa neoliberalnih profitera, prodaju budućnost još nerođenih generacija.
Kada vladar države nezna istoriju ,(ili je zaboravio istoriju) ,on tada protiv zdravog razuma dovodi među Srbe Afro-Azijske emigrante kako bi smo bili konačno potpuno uništeni. Vlada današnje države Srba – ne haje za istoriju Srba ,
te bez trunke stida daje ustupke NATO savezu koji nam je oteo Kosmet i bombardovao 3 mjeseca ostatak srpskih zemalja, dovodi nam afro-azijske emigrante , čineći istu stvar koja je bila učinjena kada je od tadašnjeg Srpskog vladara 1043 god data dozvola skupini od 20 do 30 hiljada šiptara da se nasele na tada „ nenaseljenim prostorima“ srpske države. Možda tekuće vlade u državi Srba ne shvataju suštinu – ili radi sebe daju prednost podršci od zapada radi svog ostajanja na vlasti, te materijalno i duhovno uništavaju i državu i ime naroda.
To je neodgovorno , nezrelo. Afinitet prema Zapadu i NATO-u svodi se na ono dječje : Mama bila-Mama opet mila. Nadajmo se da svi Srbi nijesu infantilni, i da zdravih Srba ima dovoljno da Nato i emigrante drže podalje od države Srba.
Treba shvatiti da Srbima preti opasnost od kompletnog okruženja, zaokruženo na čitavoj liniji granica. Jasne su aspiracije Hrvata,te zatim aspiracije Muslimana iz Bosne, jasne su aspiracije Albanaca, plus vrlo su jake i teško uočljive ali vrlo podmukle aspiracije Mađara prema Vojvodini, i Rumuna prema Vojvodini i Istočnoj Srbiji sve do Albanije, zatim Bugara prema djelovima Istočne Srbije. Pretpostavljam da se opasnost od Bugara može zanemariti,jer će se oni zadovoljiti komadanjem Makedonije (stare Srbije, danas sa rasrbljenim i većinom antisrpskim stanovništvom).
Pitanje je kako se suprotstaviti navedenim opasnostima i težnjama našeg okruženja, koje težnje traju u svim uslovima i u svim vremenima,što konačno kroz protok vremena dovodi do ostvarenja takvih težnji.Jer iza takvih težnji stoje jake zapadne sile i Vatikan.
Jedini je način da se na akciju djeluje kontraakcijom,žešćom od akcije, na ljutu ranu ljuti lijek. (Nije važno što to izgleda nenormalno i nerazumno,ali ima funkciju)
Treba napraviti nacionalni program-plan, tajni ili javni, koji bi se aktivirao kada neprijatelji iz našeg okruženja svojim akcijama protiv interesa Srba pređu crvenu liniju. A to je da se tada država Srba proširi preko sadašnjeg prostora naših neprijatelja iz okruženja . Granice tako proširene države Srba išle bi od Đerdapa po vrhovima Karpata (Vrhovi koji su vododjelnice tokova prema istoku i tokova prema zapadu,prema sjeveru i jugu) ,zatim granicom Slovačke,Austrije,Slovenije i sredinom Istre do Pule, zatim sredinom Jadrana do Krfa,te zatim Albansko-Grčkom granicom i manje više preko Makedonskih planina i krajeva naseljenih Albancima ,zatim granicama sa Bugarskom do Dunava i Đerdapa. Na čitavom ovom prostoru živi veći dio stanovništva koji su rasrbljeni potomci Srba te bi vremenom možda izgubili netrpeljivost prema Srbima, pogotovo ako bi ta hipotetička država bila ekonomski i na drugim poljima jaka. (Pravedni i svrsishodni zakoni i uprava). To bi bila realna država koja bi obuhvatala prirodni srpski prostor Panonije i Balkana.
Ovakav program trebao bi biti podupiran na obrazovnom,ekonomskom i vojnom sektoru, tako da to ne bude tigar od papira, već ozbiljna pretnja neprijateljima iz našeg okruženja.
Treba imati na umu – neprijateljska akcija bilo koje države iz okruženja države Srba (akcija koja bi mogla biti početa na bazi nekog insceniranog slučaja radi pravdanja akcije) – ona bi odmah uključila agresiju svih država Nato Saveza u okruženju , sem možda nekog izuzetka , i u takvoj akciji angažovao bi se čitav Nato Savez..
Baš u tom i takvom slučaju , Srbi treba da imaju svoj tajni ili javni nacionalni agresivni program i treba da ga ostvare uz pomoć naših saveznika.
Pitanje je odakle sada saveznici ? Jasno je da se organizovani napad na našu zemlju neće dogoditi bilo kada kao neki izolovani slučaj , i jasno je da će u takvim okolnostima Nato imati protiv sebe sile mnogo jače od male države Srba .Istorija se ponavlja. Treba čekati i biti spreman a što je najvažnije treba imati od ranije dugoročan plan za svoj interes.
Eto,tako, pa neka sada izvole da rade tajno ili javno protiv države Srba. Jer do sada su radili protiv Srba u saznanju da neće imati nikakve posledice svog djelovanja .Albanci u zajednici sa Zapadom i Vatikanom kovali su lude planove preko stotinu godina – i vremenom ih ostvarili na štetu i na račun Srba. U zadnjih 100 godina u okviru takvih planova napravili su dvije albanske države na Srpskoj zemlji, Albaniju i „ Kosove“ .
To se nebi dogodilo da su Srbi istovremeno imali svoje nacionalne programe kao protivtežu. Trebalo je zadržati primorje oslobođeno od Turaka 1912 god, čak i u slučaju ( ili bolje reći neminovne) eskalacije sukoba tada .Možda bi tada prošli sa manjim brojem žrtava negoli kasnije kada je Austrougarska bila još spremnija za veliki rat.
Svaki Srbin neizmijenjene svijesti i danas vidi težnje za stvaranje novih entiteta na tlu današnje Srbije : Vojvodina,Sandžak, Niška Oblast itd., u početku polu nezavisnih a kasnije pripojenih državama koje u osnovi planiraju rasparčavanje preostale države Srba (u skladu sa svojim tajnim nacionalnim programima)

Novo raskršće je pred Srbima, pitanje je kuda će Srbi krenuti – ili kuda su Srbi već krenuli.. A u vezi KiM- jedino ispravan put je sledeći:
Pregovori sa Kosovarima moraju biti obustavljeni. Može se pregovarati sa državom Albanijom za razmjenu teritorija.To bi trebalo da bude jedini realni pristup problemu oko KiM. Treba da u toj razmjeni teritorija ostvariti sledeće:

1.- Srbiji da pripadne dio Albanije uz Crnu Goru do mora, te morska obala od Bojane do rta Rodonit,zatim da granica ide od rta Rodonit preko vrhova brda zapadno od magistrale Priština –Drač, (da ima geografski prirodni tok ) do Prizrena ili blizu,,možda do Junika,

2.- Albaniji da pripadne dio KIM južno od svih srpskih svetinja ( da u Srbiji ostaju Peć,Dečani, Gračanica, Kosovo polje na kome je bila bitka), i da Albaniji pripadne dio (t.zv. preševske doline) naseljen većinskim Alb.stanovništvom sve do Makedonije.

3.- Albanci na teritoriji koja bi pripala Srbiji i Srbi na teritoriji koja bi pripala Albaniji moraju biti preseljeni u matične države uz naknadu za ostavljenu imovinu. O visini naknade imovine trebalo bi da odlučuje ista komisija imenovana saglasno od Srbije i Albanije i uslovljena da svaki slučaj okonča u vrlo kratkom vremenu .
Izuzetaka od preseljenja nebi trebalo biti – jer bi inače dio problema ostao i nadalje .

Pored Gračanice trebalo bi izgraditi visok i dosta dug zid koji Gračanicu uklapa u srpske teritorije, a Prištinu u Albanske teritorije. da bi se tako sprečili incidenti pojedinaca koje ne kontrolišu Vlade.

Prislino , iako ekonomski obeštećeno preseljenje palo bi vrlo teško onima kojih se tiče, međutim to bi trebala biti svjesna žrtva za dobro svojih budućih generacija. (Naši pretci su podnosili mnogo veća žrtvovanja uključujući i svoje živote).
Ova razmjena teritorija i preseljenja nebi bili dopušteni od strane država koje su inače zainteresovane za ovaj region.Ali i za Albance i za Srbe ovakav način ostvarenja razmjene teritorija bio bi mnogostruko koristan. Mislim da dio Albanaca shvata što bi time dobio njihov Albanski narod. I što je vrlo važno – nebi više bio faktor u rukama velikih sila već bi imao mogućnost za svoj vlastito željeni razvoj.

(Sada moram napomenuti da sam od marta 2019 god. u medijima -naišao na članke u kojima Milijana Baletić predlaže već od 2012 godine veoma slične predloge onima do kojih sam ja samorazvojno došao…i nadam se da u našem narodu ima dosta onih koji su obični Ljudi- i razumno možda dolaze do sličnih ideja, a meni bi bilo drago da takve ideje preovladaju većinom Srba.)

O navednom rješenju problema KIM – ne govori niko (osim Milijane), međutim ovo nije neostvarivo. Umni Albanci znaju da je čitava Albanija na srpskoj zemlji i ako ima Božje pravde , ovakvo rješenje bi bilo pravedno i trajno.Mislim da bi umni Albanci podržali ovo rješenje, ali me je strah da Srbi u današnjoj Srbiji imaju kontinentalni mentalitet i da im do nacionalnog izlaza na more nije stalo.
Pojam mora im je turizam,plaža,gužva na plaži,kupanje i ništa više,te sve to uz novac mogu sebi omogućiti i bez svog mora. Vrlo kratko reagovanje na kratke staze,ali takva reagovanja su kreirana dugogodišnjim programima.

Mnogi će reći-nema razmjene teritorija , jer Skadar je ionako bio naš.To znači nema pregovora,poništava se ideja,i sve nadalje ide kao do sada. Tačno je da je bio naš, ali sada tu živi drugi narod. I bez razmjene teritorija u koje bi bio uključen i Skadar,Skadar nikada neće biti naš. Upotrebimo razum i dobru volju da ne naškodimo drugome, te će Bog dati da ni drugi ne naškode nama. Nadam se da ce se ovo ostvariti kad tad, osim ako Srbi nestanu kao narod i kao Srbi.
U smislu da nebismo nestali, uzor bi nam trebali biti Izraelci, koji su konačno proglasili da je Izrael nacionalna država Izraelaca i da su non stop spremni da brane svoju zemlju. Tačno je da imaju podršku moćne države S.A.D, ali bi i mi imali podršku moćnih država Rusije i Kine.
Na tako dobijenoj obali trebali bi smo napraviti veliku transšipment kontejnersku luku i saobraćajnice od te luke do Mađarske .
Uz ovaj izlaz na more, reaktiviranje brodograđevne industrije na moru i u Beogradu, te
uz zadržavanje kvalitetnog poljoprivrednog zemljišta ,rudnog bpgatstva i slatkih voda u svojim nacionalnim rukama, imali bi smo pristojan život i budućnost za naše familije.Poljoprivredno zemljište treba da bude zaštićeno i na istom bez obzira dali je vlasnik individualna osoba ili društvo treba zabraniti bilo kakve izgradnje bilo kuća ili nečeg drugog.Takođe treba ograničiti porast i širenje velikih gradova,već u istima treba dobro urediti postojeće stanje a priliv stanovništva usmjeriti na druge za to odabrane centre. ( U suštini broj stanova u jednom gradu morao bi biti ograničen prema mogućnostima zapošljavanja,tako da svaki stan daje pravo na dva radna mjesta). Prekobrojni pretendenti na naseljenje u gradu koji nema više mogućnosti za zapošljavanje – morali bi biti upućeni u drugi centar koji se izgrađuje na daljini 50 do 100 kilometara od već postojećeg centra. (Prostor između bi trebao biti uotrebljen za proizvodnju hrane, a ako je za to nepogodan, onda za druge djelatnosti.)
I ponavljam – ako izgubimo KIM – a sve ide ka tome – mi smo izgubili sami sebe. I nikada više nećemo se pronaći. Ostaćemo prokleti za vječita vremena. Uzdam se u Veterane i mladi naraštaj Srba da to neće dozvoliti.