Да ли ми Срби уопште имамо своју државу?

NAKON STO GOD NEPREKINUTOG PROCESA PROPADANJA IMA LI NADE ZA BOLJITAK

Savremeni izborni sistem nudi kontinuitet postojećeg ili još goreg stanja u svakom pogledu.Danas su životni uslovi dosta teški skoro na čitavoj Planeti. U tako teškim uslovima možemo li imati bilo kakvu nadu da će naš izbor nekog puta osigurati bolje sutra. Nadu treba imati, a ono što stoji na putu ostvarenja nade treba mijenjati.Ništa nije vječito.

Navodim što je rekao N.Pašić ….nema nam spasa , ali propasti nećemo…
Takva nada , u doba Nikole Pašića , i pri takvom kvalitetu Srba ,imala je dubokih osnova.

Tada su domaćini, gospodari svojih imanja ( imanje = izvor za življenje) održavali,čuvali i unapređivali svoja imanja radi dobrobitka svojih familija, i po potrebi fizički branli svoje familije i svoju imovinu – Domovinu, branili su istorisko nasleđe časti i ljudskog dostojanstva, branili su svoju vjeru,svoju naciju, a lični opstanak kao pojedinačnog živog bića bio im je iza gore nabrojanih ideala. Ljudima koji su bili školovani i onima koji su bilu nepismeni – u ogromnoj većini cilj je bio isti , isti skoro svima bez razlike u bilo čemu.
To je ključ neshvatljivih pobjeda Srba protiv Srpskih neprijatelja u velikom ratu.

A danas,nakon sto godina od velikog rata, na osnovu čega možemo imati bilo kakvu nadu,nadu da ćemo opstanuti na svom duhovnom i materijalnom nasleđu. Molim da neko napiše i da obrazloži na osnovu čega da se nadamo da nećemo propasti,izgubiti istoriju, izgubiti državu i ime naroda.
Jer,selo je uništeno,uništena je patrijalharna tradicija koja je najviše čuvana na selu kao nasleđe vlasteličića iz sr.vijeka (Kmetovi sa visokim plemstvom su emigrirali ili se zajedno sa dijelom plemstva poturčili).
Mnogi ljudi govore da se treba vratiti na selo , da je to uslov opstanka društvene šire zajednice – ali bez obrazloženja i šireg sagledavanja procesa koji su se odvijali od kraja velikog rata i današnjih uslova življenja. Jer selo kao naše ishodište u svemu onome što je neophodno za život, a to su bili realni uslovi opstanka i življenja, kao krov nad glavom familije, kao proizvodnja hrane za familiju , kućno vaspitavanje djece i podizanje omladine do stepena da nastavi postojanja svog roda i da se odbrani od neprijatelja, to i takvo selo danas nije moguće. Promijenjeni su način života i saznavanja svega što je moguće znati, te su zato i uslovi života na selu trebali biti promijenjeni shodno sveukupnim promjenama.
Ipak treba biti razuman i shvatiti da ulaganje u osavremenjivanje sela nije bilo izvodljivo iz
materijalnih razloga – . Lako je shvatljivo da nije bilo moguće izgraditi fine puteve do sela i ulice po selu, ili savremene puteve do svih kuća po selu, dovesti struju,vodovod, popraviti sve nesavremene kuće , postaviti dostupne mreže elektronskih komunikacija ,obezbjediti škole i obrazovanje do nivoa završenih srednjih škola. Drugim riječima, ostvariti uslove da narod ne napušta selo zbog teškog života na selu i neimanja perspektivnosti.
Sve ovo je trebalo sagledati nakon završetka velikog rata i početi malo po malo osavremenjivanje uslova života na selu , malo po malo ukrupnjivanje zemljišnih parcela,
organizovanje garantovanog otkupa viška proizvodnje, usmjeravajući tok razvoja u svemu.
Posebno što je važno trebalo je administrativno usmjeriti način Izgradnje kuća. Kuće bi trebale biti grupisane u obliku naselja sa ulicama ali da svaka kuća ima mogućnosti najmanje za potrebe četvoročlane familije,da ima vrt za uzgajanje povrća i voća za tu familiju i da ima ostale dodatne prostore za smještaj pribora i životinja po potrebi. Ukoliko to nije bilo moguće zbog prirode terena, onda je trebalo osmisliti funkcionalno domaćinstvo u obliku salaša i raditi na okrupnjavanju imovine oko salaša, i imati savremen put za prilaz imanju – odnosno sa imanja za brzu komunikaciju sa urbanim centrima. Ovo se odnosi i na ravne i na planinske krajeve u domenu izvodljivosti. Tako bi uslovi života na selu bili dobri i selo bi bilo sačuvano. Tako bi smo imali poloprivrednu proizvodnju za svoje potrebe i tako bi smo izbjegli upotrebu GMO hrane i bili u mogućnosti da izvozimo zdravu hranu. Normalno , sve aktivnosti bi bile pod nadzorom države, ali nezavisne, neucjenjene države. (Sličnih usmjerenja bilo je u Evropi u toku 19 soljeća)
Umjesto toga išlo se na stvaranje gradova megalopolisa ,što dalje vodi u porast broja gradske sirotinje i životnog besmisla takve sirotinje, gubitak pozitivnog identiteta, i put u propadanje.
Veličinu gradova je trebalo ograničiti teritorijalno i fizički po broju stanova, tako da bi svi koji bi bili tu doseljeni, mogli imati zaposljenje u administraciji, u industriji i ostalim djelatnostima,. Kada bi predviđen broj građana bio potpunjen, trebalo je početi osnivanje novog grada na pristojnoj udaljenosti od drugih naselja da bi se u selima među gradovima omogućila poljoprivredna proizvodnja za svaki grad posebno a i za druga tržišta koja imaju industriju ali ne i poljoprivredu.Posebno je trebalo voditi računa da se sa poljoprivredno bogatijim krajevima povežu ekstenzivni poljoprivredni krajevi uzduž Jadranske obale i da se sačuva izlaz Srba na more. Pošto se do sada nije tako razmišljalo, sve je bilo prepušteno haotičnom razvoju do onoga što danas postoji. Sada bar može na preostalom dijelu države da se radi na tome da se sela osavremene , može da se razmišja o stvaranju uslova za normalan život uz bavljenje poljopriredom. Ipak teško je državi koja ne izlazi na more.Treba razmišljati o razmjeni teritorija kako bi ostatak Srba ponovo izašao na more, ali o tome biće riječi malo kasnije.Treba imati na umu da su prve civilizacije počele na obalama mora i na obalama velikih rijeka.Mi Srbi smo posebno vezani za Sredozemno more i za obale Dunava. Srbe su neki narodi nazivali Morjaci – more teče u krvi Srba – što smo dalje od toga utoliko smo dalje od samih sebe ,od Srba u suštini.

Građani sve većih gradova ne nasleđuju patrijalharnu porodičnu tradiciju. Oni obrazovanje stiču sa zapada ali ne razumiju suštinu zapada, svoje ishodište potcjenjuju kao manje validno,a sve više cijene proklamovane zapadne filoskule, i što je lako prijemčivo – cijene materijalna dobra, i zadobijanje materijalnih dobara po svaku cijenu.(Potrebno je težiti materijalnim dobrima ali na bazi procesa rada i svih vrsta pregnuća,od pojedinačnih do državnih kao što je bilo izraženo u protestantskim drušvima od ukorenjenosti protestantizma pa do vremena deformisanja protestantskih društvenih/državnih organizacija …deformisanja u ono što danas vidimo).

Mentalitet patrijalharnosti, usmeno i pismeno znanje istorije – našeg ishodišta i bivstva kroz protok vremena – pripadnost i poštovanje religije,posebno Svetosavlja- ljubav prema Familiji i Naciji , sve to je utrnuto raznim stranim programima preko podobnih domaćih slugu…ili neznalica ali isto u rangu sluga , koji su takodje oruđe inostranog faktora, bez obzira dali misle da rade ispravno.
Orijentisan pod uticajem ovih programa pojedinac nema jasnu orijentaciju zašto treba da brani Srbe danas,srpsku istoriju i srpsku državu danas , jer ako zaradi platu,kupiće sve što mu treba ,bez obzira gdje živi . Misli da će mu biti svejedno i ovamo i onamo i ovako i onako,važno je da ima materijalnih sretstava..Cilj na kraju takvog shvatanja postaje fizičko opstajanje pod bilo kakvim uslovima i gubitak identiteta i ljudskog dostojanstva, pogotovo što se agresivno preko sistema promjene svijesti naturaju deformisani modeli ponašanja i
zabave po svaku cijenu bez ikakvih ograda.

Iz Naroda ovakvog duhovnog stanja – regrutuju se političari..umjetnici,intelektualna
elita, i niz poslenika na visokim položajima, a na vrh iskaču najbezobzirniji/nevalidni – i takvi manjkavo iznikli , beskarakterni,amoralni – nenarodni u smislu kontinuiteta narodnog bića – vode u propast državu i njen narod. (i svoje potomke ako ih imaju- vode ih u propast bez obzira na svoje eventualno nagomilano materijalno imanje).
Već oko stotinu godina na vlasti su ljudi bez ličnosti, bez primarnog patrijalharnog usmjerenja, ne poznajući istoriju naroda kojeg zastupaju,oni nemaju jasnu viziju pred sobom, sve čine na improvizirani način,( ili su plaćeni za ovako destruktivan rad, ili su previše vlastoljubivi i došli na vlast uz pomoć stranog faktora, te iako nijesu direktno plaćeni- moraju slušati “Mentora” ili će leteti sa vlasti .)

To je najveći problem, takav vrh vlasti koji se bavi ličnim interesima , ili improvizacijama ( Većini od njih inteligencija ne nedostaje, pitanje je u šta je upotrebljavaju) .
Što možemo očekivati od institucionalnne Srpske akademske elite, što možemo očekivati i od Srpske Pravoslavne Crkve u današnje vrijeme. To se vidi iz njihovih djela u zadnjih sto godina i u naše doba. (Čast izuzetnim pojedincima – nadajmo se da će ih vazda biti ali u većem broju, nadajmo se da će dio naroda ići za njima.)
Što se tiče akademske elite – počev od 1916 pa do danas – imamo kontinuitet nekvaliteta u pogledu duhovnosti,morala pa čak i znanja. Na vrh izbijaju mediokriteti koji svoje vidjenje sveopšteg agresivno nameću narodnim masama, jedini cilj za koji se predano bore to je održavanje svog položaja/statusa –.

Dali je to posljedica koja datira iz doba prvog sv.rata kada je od razumnih ljudi u svakom pogledu za poštovanje istih , odlučeno da se jedan broj mladih ljudi pošalje na školovanje u neokupirane zemlje na zapadu – bez obzira što rat i dalje traje. To je učinjeno u dobroj namjeri i to treba poštovati, ali kako je to rezultovalo na daljnji tok srpske istoriije. Mladi ljudi ,koji su poslati na školovanje na zapadu – bili su impresionirani blještavilom velikih gradova , i dobili obrazovanje kako je tada bilo moguće, ne temeljito,ne svoje nacionalno, već u okvirima tadašnjih okolnosti. Nakon osnivanja „velike „ jugoslovenske države vraćaju se u svoju zemlju sa diplomama i kao priznato zapadno školovani ljudi,bez dana radnog staža i iskutstva,dobijaju visoke položaje i stvaraju u državi raskid sa tradicijom, ali ne uspostavljaju ništa konstruktivno , improvizuju kao osrednji novopečeni autoriteti, postajući borci samo za lični prosperitet. Mnoge dotadašnje vrijednosti zanemarene su.
Izostala je briga o ratnim veteranima i na jedan način omalovažene su žrtve onih koji su
svoje živote ulagali i davali da bi njihovo potomstvo imalo opstanak i normalno življenje. To je grijeh koji se mora skupo platiti, mi to osjećamo i plaćamo danas.

Možda je to razlog za sve moralne poraze srpskog naroda,na čitavom Balkanu, počev od prvog sv.rata do danas. Stvarna elita koja je ušla u Balkanske i u I sv.rat – manje ili više izginula je ili je puno bila razređena, njen se doprinos više nije vidio.Pogodovanju takvog propadanja treba dodati destruktivne akcije elemenata drugih nesrpskih naroda u novoj zajedničkoj državi, koji iako poreklom iz srpskog naroda , za svoju posebnost borili su se protiv bilo kakvog interesa Srba ,a u toj borbi nijesu imali ni truni etike.

Zbog takvog razvoja događanja institucije Srpskog naroda i danas su u suštini antisrpske. Zato Pojedinci koji imaju znanje i ostale kvalitete ne mogu doći do izražaja, jer ih guše mediokriteti na položaju, mediokriteti izrasli u toku pogrešno orijentisanog puta Srpskog naroda. SANU je zadnja instanca u kojoj bi takvi mediokriteti trebali imati bilo kakvo učešće. Međutim imaju a posledice su porazne na opštem nivou,posebno u politici.
Kako se inače mogu tumačiti akcije bivšeg bez stida pretsjednika Srbije Tadića , zatim Č.Jovanovića… zatim posrnulog Vuka Draškovića, vazda podobnog Dačića i svih aktera drugosrbijanstva, montenegrinstva itd. itd.itd.
Jedno je jasno…već 100 godina propadamo zbog neimanja poštene,principijelne i sposobne akademske duhovne i političke Elite, koje su trebale kreirati viziju budućih,dolazećih potreba i interesa srpskog naroda i države u obliku nacionalnog programa.

Odakle nam onda nada. Većina Srba živi u gradovima , podložni svim mogućim negativnim porivima, te životare kao bića indiferentna za bilo što …ukoliko trenutno mogu opstajati,imati krov nad glavom, imati jelo a ponajviše zabavu. „ Hljeba i igara.“….ali njima to značenje „hljeba i igara „ ne dolazi do svijesti već spontano se odvija kao da ima neki smisao i da je to način života kao takav čak i poželjan. Zato se preko medija , zabavni programi , sportske profesionalne aktivnosti i sport uopšte , dižu na nivo neslućenih visina , na nivo nečeg božanskog. A to je samo domen zabave što se može priuštiti za relaksiranje kao nešto nevažno,sporedno i zabavno ali tek kada su osnovni životni problemi savladani .
Dobar dio mladog naraštaja još u toku školovanja raste u okruženju koje stvara klimu jedinih nada – da čim završe školovanje odmah emigriraju u zemlje većeg ekonomskog standarda , ne shvatajući da će tamo biti „Fkn……Emigrants“…itd… .
Omladina je proizvod sadšnjeg obrazovnog sistema i društvene duhovne klime. Pojam otadžbina,osjećaj da treba da budu svoji na svome, medju svojima, da mogu slobodno govoriti svojim jezikom, da svoju djecu odgajaju na svome jeziku – to su im strani pojmovi.Želja da u svojoj rodnoj zemlji stvore bolje i pravednije uslove za život i napor ka tome – potpuno su im strani. Boljitak vide negdje drugdje – tamo gdje su neki drugi izgradili bolje materijalne uslove za život a oni će to odmah uživati… I ako to postignu – zaboravljaju i Srbe i srpstvo .Većina omladine nema niti viziju niti želju ,ako su otišli i zaradili – da se vrate i da se u svojoj zemlji bore za napredak i bolje uslove života naroda u toj zemlji. To je zbog toga što su od malena manjkavo vaspitavani i što ne vide šansu za ništa drugo i drugačije od onog što im plasira okruženje,masmediji,propaganda. Zaista, zbog svega navedenog a što traje već 100 godina , danas su šanse male ne samo omladini nego i starijoj generaciji. Narod je klonuo duhom. Ne vidi što bi trebalo raditi za bolje sutra, niti Ima nadu da se bolje sutra može ostvariti.

U kreiranju duhovne klime od 1915 do 2016 god. a možda i nadalje masmediji u bilo kom obliku djeluju negativno.Zajedno sa negativnim djelovanjem naših elita ostvarili su današnje duhovno stanje prosječnog Srbina, bez nade bez vidljive moguće inicijative.
Ubijena je želja za saznanjem, za temeljitim razumnim znanjem, olako se prihvata svaka
vrsta propagande kao nešto prirodno i sveobuhvatno sverazumljivo , lako pristupačno .
Bilo kakav napor da se uvidi bilo što van masmedija i trenutnog okruženja doživljava se kao opterećenje, koje je nepotrebno .
U današnje doba se stiglo do vrha raznih apsurda.Što je danas sadržaj svih medija (sa malim izuzetcima nekih emisija) šarenilo zabave, laži i opsene, potenciranje besmisla, sve potpuno odalečeno od etike i morala. Nije mi cilj da nabrajam i satanizujem mnoge mas medije – jer ko hoće da vidi – to i može. Retki su mediji koji su konstruktivni i principijelni.
Ponekad,ali rijetko pojavi se i nešto kvalitetno u bilo kom mediju – ali rijetko kada.

Medijsko forsiranje poročnih ličnosti, koje ličnosti na taj način postaju idoli većine omladine (muzičari,glumci,čak i savremeno dno ljudskog roda: ličnosti – kao učesnici bezstidnih rialiti šoua…) služi za promjenu svijesti omladine da usvoji stav : Nema moralnih granica ,sve je dozvoljeno,jer život je kratak i jednom jedini,zato treba živjeti svom snagom u smislu uživanja,zabavljanja,uzeti sve od života ,sve što se može i to sada i odmah bez ograda bilo koje vrste. Rezultat i cilj ovakvog djelovanja masmedija je da nakon nekog perioda omladina izgubi kriterijum, i sve moralne norme koje su do nas stigle iz davnih vremena,prihvaćane i održavane u svim dosadašnjim generacijama,
Manje ili više vlasnici mas medija su sitni ,mali Moćnici kao produžena ruka vrhovnih Moćnika..i dobro plaćeni – rade destruktivno po zadatom i dobro proučenom planu.

Na ovaj način ostvaruje se plan planetarnih moćnika da se od organizovanih društvenih zajednica – stvori globalni svijet amoralnih jedinki kojima će se lako upravljati. Ti planetarni moćnici osiguravaju svoj profit u budućnosti, ali ne samo profit,neki od njih imaju viziju
svijeta kakav treba da postane po njihovom vlastitom mišljenju. U tome svijetu uloga preostalih ljudskih jedinki (Koje neće uništiti) je uloga robova koji služe njima,toj Eliti – eliti poput mitoloških Bogova iz grčke mitologije. Treba shvatiti da se i Moćnici razlikuju i da postoje sukobi među njima, a pored tih sukoba neminovan je i sukob sa narodom kojeg porobljavaju.Ako i kada narod bude skoro uništen i porobljen , biće raznih pobuna običnih preostalih ljudi/jadnika ali nemoćnih u odnosu na „Bogove“. I to će trajati ko zna koliko.

Pretpostavljam da ima dosta Srba koji shvataju suštinu ovoga što se danas ubrzano događa. Ja nemam prava da sudim o velikim temama, ali imam pravo da mislim i da imam pravo na svoje vidjenje, imam pravo da to javno kažem ukoliko ne budem sprečen. Imam pravo da želim boljitak u odnosu na današnje stanje.

Zbog kontinuiranog propadanja u periodu od oko stotinu godina – Srbima je potreban preporod u duhovnom smislu,a kasnije bi sve došlo samo po sebi. Pametno vodjena država u obrazovnom, političkom i ekonomskom pogledu donosi dobro zajednici te analogno svakom pojedincu,i izgrađuje ponos pojedinca što pripada takvoj zajednici.

Na ovaj način života kakav se danas i vidljivo i neprimetljivo organizovano nameće , naše propadanje ići će i nadalje sve do neke strašne kataklizme, prirodne ili ratne.
To će nas pogoditi kao neka zaslužena kazna, da ako oni koji preostanu tada krenu nekim boljim putem od ovog sadašnjeg. Bog dao da ostatak krene u pozitvnom pravcu, ili u protivnom, će nama traga nestati.
Možemo li sprečiti takav razvoj dogadjaja. Možemo samo ako blagovremeno uđemo u fazu aktivnog preporoda u duhovnom smislu. Prvo u duhovnom smislu ,koji će kasnije rezultirati u socijalni i ekonomski preporod.

Za takav preporod Srpskog naroda treba mnogo vremena sa vladarima koji ni malo ne podsjećaju na ove sadašnje . Mislim da dok traje stranačka demokratija ( ona djeluje kao pozorište,cirkus sa narodom kao gledaocima tog cirkusa – to je tako očigledno) da mi koji danas živimo,nemamo nikakve nade sem da gledamo kontinuirano propadanje uz konstatatciju „Nad nama je nebo zatvoreno“ …. mada i onako u nebo više niko i ne gleda.

A u šta su danas Srbi zagledani…..u šarenilo zabave, laži i opsene. Duhovno su toliko oslabljeni da Srbi ne brinu za Srbe kao pripadnici istog naroda i za kontinuitet srpskog imena,istorije i opstajanja u budućnosti,(ne brinu niti u državi koja još nosi naziv Srbija ) . Ne brinu više niti o vlastitim familijama o vlastitom potomstvu – o čemu ima mnogo primjera .U ime lažnih obećanja za boljitak , bez otpora i kriterijuma Srbi prihvataju manje više sve što se servira preko TV i audio medija,preko novina,tabloida,preko političkih akcija i raznih drugih izvora koji ubitačno djeluju na sadašnje i buduće usmerenje svake ljudske jedinke. Sistemski se uništava Familija , moral i sve one vrijednosti na kojima smo dotrajali do današnjih dana.
Pogledajte samo prirodu monstruoznih zločina van familije ali za užasa i u familiji-. Ako se tako nastavi – kraj će doći vrlo brzo. Po negativnom događanju u svim segmentima društva – reklo bi se da je kraj već počeo.

Mislim da je ovo današnje doba rezultat spleta raznih dogadjaja i da ukazuje na kraj jedne epohe,koja je živjela,postigla zenit a sada se kao već izopačena nalazi na umoru. To je epoha kapitalizma u ekonomskom pogledu i epoha demokratskog višestranačja u političkom pogledu – što je sve to prešlo u očiglednu deformaciju. Radi opstanka i trajanja društva,sve to treba da bude zamjenjeno sa nečim novim, savremenijim, i nečim što je više prilagođeno ljudima – ako se iole misli da ova civilizacija opstane. Ako se ovakav sistem življenja nastavi bez dubokih rezova – možda će se ostvariti san vladara iz sjenke – da na planeti zemlji ne bude više od jedne milijarde stanovnika – ali to više nebi bila ovakva civilizacija – ako bude ikakva – biće to jeziv poredak.

Znači , radi spasa od propadanja , treba napraviti zaokret u organizovanju društvenih zajednica (Država). Zaokret treba da obuhvati područje obrazovanja, politike,i ekonomije. Za takav zaokret potreban je posebno usmjeren i sposoban vladar sa dalekosežnom vizijom za bolje svog naroda. To se ne može postići u četvorogodišnjem mandatu, možda ni deset puta dužem. Niti se takav vladar može pronaći preko danas prihvaćenog sistema izbora vlasti i vladara (Današnji način izbora je veliko pozorište,cirkus.) Treba osmisliti nov način izbora i vladanja i proces započeti i usavršavati.Važno je da je put započet i prepoznatljiv kao pozitivan, genercijski dug, i da se od tog puta ne odustaje. (Mislim da je povratak na Kraljevine,Carevine isključen,prevaziđen – to spominjem da se pogrešno ne shvati moje kazivanje za smjer promjena)

„Sada i odmah“ nikada nije ostvaren nijedan poduhvat širih razmjera. Pogledajmo koliko dugo se radilo (preko demokratije političkog višestranačja) na uništenju jakih nacionalnih centralizovanih država , od Francuske revolucije..do danas ,a države još opstaju u nekom jadnom obliku, još su prepoznatljivo nacionalne, dok je put do planetarne države još dug, neizvjesan i nepotreban.
U današnje doba ubijanje nacionalnih država koje imaju neku snagu (Evropa) ubrzava
se preko nazovi „izbjegica“ iz ratom zahvaćenih područja. Lukav poduhvat , skup po
pitanju uloženog novca, ali sa vizijom uspjeha u rasturanju evropskih nacija, bez obzira na patnju i izbjeglica i naroda među kojim se te izbjeglice talože, bez obzira na cijenu koju će plaćati i jedni i drugi.Jači narodi i jače države pokušaće da problem prebace slabijima po ekonomiji i po vojnoj moći. U takve slabije spadaju i državice u kojima žive Srbi.

Zahvaljujući sloju ispodprosječnih mediokriteta na vlasti u dugotrajnom neprekidnom periodu – Srbima su već utrapili više stotina hiljada evropskih cigana (Naroda poreklom iz Indije – Indusa plemena Singaleses (Indusi ga izgovaraju tako da zvuči kao Singanis) , a sada je u toku naplava afro-azijskih brojnih grupa koje će na neki način za stalno ostati u srpskim zemljama.
Ta demografska naplava ostvaruje se preko novčanih podrški pojedincima i grupama, tiho ali uporno i postojano uspješno. Tome pogoduje i duhovno ustrojstvo svetosavskih Srba koji prihvataju svakoga ko iole ima „dušu“ ili se tako prikazuje. Kada bi Srbi na vlasti imali sposobne i pojedinačno izuzetne ljude, isti bi sagledali uzroke i posledice, te bi zakonski zaštitili svoj narod i državu od budućeg rasula, je bi morali sagledavati bolje i više od viđenja običnog čovjeka koji često i nema vremena da se bavi velikim temama.

Tok sadašnje seobe naroda je očigledan dokaz koliko su države oslabljene i kako na čelu svih država (osim Rusije, Kine, i S.Koreje ) stoje ličnosti koje su teški mediokriteti,ili deformisani kao ljudi , koji su izabrani i dirigirani od strane Moćnika , rade sve što od njih traže njihovi mentori, a pojedini koji su deformisani ostvaruju i svoje posebne želje u duhu svojih deformiteta ( Onoliko koliko je dozvoljeno od Moćnika ). Te tako izabrane i postavljene ličnosti na čelu država i ustanova , niti mogu ,niti žele da vide ishod svojih akcija koje vode u propadanje i svog naroda i svoje države , žive i rade da bi ostali na vlasti,improvizirajući neke akcije u datom kratkoročnom periodu, sve bez savjesti. Tipovi starih jakih evropskih državnika više ne postoje.

Kao što već rekoh, danas na prelomu epoha, potrebna je temeljita reforma na području obrazovanja ,politike,i ekonomije. Sva ta područja su vrlo komplikovana i jako razudjena . Prosječni ljudi,pojedinci mogu da govore samo o segmentima nekog područja , a neki genijalac ili neki dobro odabrani tim možda bi mogao da poveže segmente koji potiču od raznih pojedinaca i sve uobličiti i oplemeniti u smisleni i ostvariv program koji bi počeo da se ostvaruje, i čije sprovodjenje bi trebalo biti kontinuirno kroz tekući i budući protok vremena. U tom smislu i ovo pisanje je samo mali segment,mali doprinos.
I opet se mora napomenuti – za nešto slično potrebna je jedinstvena,kontinuirana vlast – nešto što ne nalikuje na današnje ili prošle vlasti,a nema uzora na koji bi se ugledali.
Već preko sto godina Srbi nemaju nacionalni program . Svaki pojedinac se snalazi kako misli da može ostvariti lično dobro, a svijest o nacionalnom programu,nacionalnom dobru ne postoji.Postoji jedina veza među ljudima, nagomilano nezadovoljstvo, koje pokvarenjaci mogu okrenuti u opšti bunt i razne destruktivne postupke ogromne mase naroda.

Obrazovanje naroda,počev od novorodjene jedinke,preko Familije,vrtića,osnovne škole i td sve do profesionalnog vrlo stručnog uobličenja jedinke, podložno je širokom spektru uticaja, ali je proces svim običnim ljudim, prilično razumljiv, te bi i reforme u tom pravcu bile lakše prihvaćene nego recimo reforme u politici i ekonomiji.
Mi smo nekada imali u Familiji kao početno obrazovanje model patrijarhalne etike i morala što nam je ostalo od hrišćanstva preko Sv. Save, utemeljeno i zakonima Nemanjićke države. Nakon gubitka države prenašano je u familijama seljaka ( bivših vlasteličića u doba Nemanjićke države) do oslobodjenja od Turaka i Ugara . U novoosnovanim nacionalnim državama Srba preuzet je takav model etike i morala i nadalje uz razne uticaje,većinom destruktivne, razvijao se do oblika u današnje doba.

Sv.Sava je svoje učenje bazirao na izvornim normama početnog Hrišćanstva i zahvaljujući tome što je bio iz vladarske familije , ubjedio je svog oca i braću da takve norme utemelju u svetovno upravljanje svojom državom, da praktično ozakone najplemenitije norme koje su tada usvajali hrišćani kao grupe i pojedinci ali ne i države u svim svojim zakonima. Kao pozitivan rezultat takvog djelovanja, imamo procvat države Nemanjića u svakom pogledu, imamo i činjenicu da smo kao Srbi pretrajali pod turskom okupacijom (Iako su Turci shvatili suštinu i zapalili mošti Sv.Save na Vračaru), pretrajali smo i pored svih užasa prvog sv.rata, svih pokolja i genocida u toku i nakon drugog sv.rata.

Medjutim komunističko djelovanje na narodne mase, na školski sistem itd , učinilo je da je naš Narod izgubio kontinuitet sa svojim precima i sa Svetosavljem i sa religijom uopšte. (Kako je to bilo moguće – to je duga priča. Prelomno doba u etici i moralu našeg naroda počelo je krajem I sv.rata, i eto stiglo se u jedno haotično ništavilo danas.)

Rusija je takođe bila na meti ,Nju je trebalo takođe uništiti, ali su propadali svi
pokušaji putem sile izvani. Osmišljena je plan da kopirajući ideje hrišćanstva u jednom novom sadržaju koji bi bio lako prihvatljiv za neuke,lakoverne ljude da takvi neuki,relativno dobroćudni ljudi kao većina u društvu unište sve ono što im se preko ideologije promjenjene svijest sugerira i od njih traži. Naprimjer , Okt. revolucija – gdje je vrlo neuki sloj ljudi (Mužici) upotrebljen za uništenje Rusije iznutra. A čitav proces su vodili genijalci organizovani i plaćeni sa zapada. Nakon uništenja Rusa Srbi i neki drugi narodi su prelivanjem revolucionarnog vala uništeni kao kolateralna šteta, što je tadašnjim planerima to dobro došlo.

Tako smo izašli na vjetrometinu haosa jako oslabljeni, podložni raznim uticajima od kojih nijedan nije bio dobronamjeran, a najcrnji i destruktivni su oni programi koji mijenjaju svijest Naroda.
Sve to radi se zamotano u neke zvučne fraze a upotrebljene riječi gube izvorni smisao.
(Čudni nazivi : Bombardovanje Jugoslavije u ime „Humanitarne katastrofe“ kao i „ akcija milosrdni anđeo“, te mnogi drugi izrazi kao parada gejova = „ parada ponosa“ , zatim popularnost „Rialiti“ šou itd.)
Proces je uznapredovao i veliko je pitanje dali se može prekinuti ili će ići do uništenja sadašnje civilizacije. Jer preokret ka pozitivi je skoro nemoguć, zato što je svijest širokih masa već duboko izmijenjena. Ipak recimo, da možda ima nade, možda.

Male države i male društvene zajednice imaju veće šanse da u svojim relativno malim društvima pokrenu reforme u cilju sprečavanja totalne propasti kroz duži vremenski period.

1.- Za početak preporoda – trebalo bi dobro isplaniranu korenitu reviziju u državi – početi od masmedija. , eventualno u početku visoko oporezovati šund produkciju na radiu i na TV, ograničiti broj radio i tv stanica na prostoru svoje države,zabraniti privatno i strano posjedovanje masmedija, zabraniti emisije tipa rialiti šou,itd (ovakva akcija raznih restrikcija naliči nekim modelima komunizma – ali svrha je sputavanje haosa i negativnog djelovanja na mase,posebno na omladinu ). Postepeno uvesti razumnu cenzuru svih (audio,video i štampanih) medija u namjeri da se spriječi negativan uticaj na omladinu i uopšte na narod.(Današnje novine,posebno štampani ili elektronski tabloidi – puni su razvrata, i besmisla, degutantnog pljuvanja po vlastima i drugim autoritetima sa negativno određenim ciljem , iako – ma da ređe – ima i normalnih konstruktivnih članaka) .

Previše medijskog prostora daje se zabavi ( Pjevači,glumci,starlete,sport,pozorište), tako da nosioci tih aktivnosti postaju idoli djeci i odrasloj omladini. Navedene kategorije bi trebalo dovesti na jedan prihvatljiv nivo vijesti, a ne na nivo fetišiziranja. Ipak to je samo zabava, jedan manje bitan fragment življenja. Akcenat treba da bude na mnogo važnijim stvarima.Kome je važno što se neka izvikana ženska osoba razgolitila, kome je važno što ona misli i ili što rade njeni saučesnici . To je dno dna – a omladina gleda i misli kako je
sve to interesantno i dopustivo. Ubija se moral u svojim korenima.

Konstatacija je da se mnogo medijskog prostora daje bezvrijednom sadržaju, raznim dobroćudnim anonimusima, te se stiče utisak da je izbor tema napravljen samo zato da se popuni vremenski termin programa. Mnogo je bolje imati kratak tok emisije uz kvalitet i svrhu nego li kontinuirani neprekidni tok emitovanja svega i svačega .
Zašto se ne može vremenski ograničiti aktivno emitovanje, recimo ne raditi … od – do …. ili – ako se želi dvadesetčetvoročasovno emitovanje ,onda određene emisije ponavljati u segmentima dana ili jedan period pokriti valjanim filmovima , što je mnogo bolje nego emitovati bilo kakav bizarni sadržaj .

Uopšteno rečeno, program radia i TV , trebalo bi da kreiraju jako stručni ljudi, sa stanovišta da se oplemeni uticaj na slušaoce i gledaoce, a da vijesti budu objektivne, da se realno vidi što se dogadja , uz validni istinit komentar itd. A to danas izgleda nemoguće , jer su nedostupni vlasnici centara odakle se potplaćuje i traži sadržaj i usmjerenje programa svih medija.

Pored toga izbor spikera i spikerica ,onih u studiu i saradnika sa strane trebao bi udovoljavati određenom kriterijumu govora i izgleda. To danas nije slučaj. Vrlo je odbojno sto neke spikerice i spikeri govore previše brzo, kao mitraljez, tako da se poneke riječi ne razumiju, kao da je u pitanju strani jezik.(Odakle li dolazi ta deformacija koja se sve više širi – uočava se i kod pojedinih gostiju raznih emisija, kod političkih aktera itd.). Preko osoba koje nemaju pravilnu dikciju govora, ili tonalitet glasa obezvređena je funkcija javnog obraćanja .U ranijem periodu na zapadu se puno vodilo računa ko i kako se obraća preko
masmedija, posebno na engleskom govornom području, a sada je i tamo haos.

Srpski jezik je jedinstven na planeti po svim svojim parametrima, zato ne treba dozvoliti njegovo deformisanje i to ne samo deformisanja na način brzog govora već i na druge načine. Zakonom treba obavezati da nazivi ustanova,preduzeća,kafana itd imaju na azbuci ispisan srpski naziv-ne strani, (Danas je pomodarstvo među primitivcima da se firme i drugi nazivi pišu na stranim jezicima,na engleskom ili italijanskom).Zakonom treba propisati da je na svim javnim vidljivim napisima obavezna srbica – a tek zatim ispod i manjim slovima moglo bi se dodati latinično pisanje (Kao pomoć strancima).Bolje da o tome govore stručni ljudi pozitivno orijentisani. Jer jezik Srba je u opasnosti da nestane, da bude proglašen dijalektom originalnog hrvatskog ili montenegrinskog jezika.(Na tome se već radi)

U svakom slučaju uticaj medija, pogotovo TV je ogroman na čitavu populaciju , te je u
sklopu obrazovanja nezaobilazna tema.Izbor tema na TV za djecu,crtani filmovi i ostalo što bi moglo da ih zainteresuje,treba da bude jako probran i sagledan sa svakoje strane. Nebi
trebalo koristiti djecu za snimanje pojedinih emisiija ( Što se sve više danas pojavljuje)
To je negativna pojava – koja se odnekuda forsira . To je zloupotreba djece i atak na dječju psihu, a roditelji djece učesnika u programu to dozvoljavaju oduševljeni viđenjem uloge svog djeteta na TV.
Kada djeca odrastu i formiraju svoje ličnosti,ako imaju afiniteta za učešće u emisijama – sami će odlučiti što da rade. Mi moramo čuvati omladinu – jer temeljito uništenje jednog naroda ide preko indoktrinacije omladine,odvojene od svog ishodišta,od predaka od istorije, i okrenute zabavi,uživanju bez oklevanja,sad i odmah. Analizirajte današnje pojave sami i jasno je sve. Žalosno je kada djeca kao lutke na koncima igraju na TV uloge u pojavi odraslih ljudi, mali nesvjesni imitatori….i niko se ne pita kuda su upućeni,što će od njih biti.
2.- Istovremeno kada se počne postupak u odnosu na medije, treba početi reviziju školstva počev od vrtića, pa do najvišeg nivoa obrazovanja i stručnog usavršavanja.
Svaka revizija školstva u zadnjih sto godina – pokazala se kao negativna, svaka sledeća još gora od prethodne.
Prvo bi trebalo postaviti kriterijum za funkciju vaspitača,učitelja,nastvnika,profesora .
Ta kategorija ljudi, čije plate dolaze iz budžeta, trebala bi biti dobro plaćena , a kriterijum
za položaj bi morao biti vrlo strog.Pored potrebne diplome, ti ljudi bi morali imati karakterne osobine na visokom nivou, tako da bi njihovi vaspitanici obavezno bili impresionirani znanjem i opštim kvalitetom tih ličnosti,koje bi im postajali i bili uzor.
Nebi trebalo dozvoliti ni najmanje odstupanje od traženih osobina za prosvjetni kadar.
Sama diploma nebi nikako trebala biti odlučujući faktor za prijem na mjesto prosvjetnog
radnika, nego samo jedan od uslova koji su neophodni za rad sa vaspitanicima.

Vaspitni program,počev od vrtića pa sve do završetka srednjih škola treba studiozno
osmisliti u svakom detalju – ništa ne treba prepustiti stihiji i samorazvoju.
Poseban akcenat imati na etiku,na moral,na ljubav prema familiji, naciji i državi, odgovoran odnos prema precima i prema potomcima ,prema religiji ,te ljubav prema istini,prema nauci. I vrlo je važno da sve ima svoju mjeru,smisao,razumnost. Treba izbaciti iz programa ono što nije bitno,što samo opterećuje program.
Opšte obrazovanje ne treba širiti u nepregledan niz detalja koji nisu značajni , već treba odabrati temeljitu osnovu , koja se kasnije može nadograđivati ličnim interesovanjem. U opšte obrazovanje mora biti uključeno: matematika, geografija , priroda, nacionalna istorija i opšta istoriju planete. Informatika kao dio savremenosti mora biti dio opšteg obrazovanja
ali samo u opsegu osnovnog znanja.
Mnogo od ovog rečenog danas je zanemareno a potenciraju se neke novotarije kao rodno
vasptanje,prava djece itd……. Ko želi da vidi – shvatiće da su sve ove novotarije u vaspitanju djece potencirane od sloja deformisanih i nastranih Moćnika sa strane preko istomišljenika na položaju u našoj sredini) – jer ljudske jedinke imaju prirodni program ,i činjenica je da do ovih novih vremena nije bilo rodnog i sličnog vaspitavanja u školama, a ljudi su ostvarili u svakom pogledu zavidan nivo civilizacije, pretrajali do danas, i imali su poštovanje prema ustaljenim vrijednostima,imali poštovanje prema roditeljima i profesorima, a ne kao danas.

Uloga majke u odnosu na djecu,danas je zanemarena,forsira se model društva u kome i otac i majka rade poslove van kuće , te za kontakt sa djecom nemaju nimalo vremena.Forsira se da u svakom poslu ima reciprocitetni broj zaposlenih muških i ženskih osoba – forsira se i ostvaruje realnost da je za golo održavanje minimalnog standarda porodice potrebno da rade i otac i majka . Vrlo lukavo,jer cilj je : uništenje familije,uništenje prirodnog nataliteta, i konačno propadanje i nestajanje čitavih populacija u za sada relativno uređenom društvu.

U interesu i familije i društva treba da majka dvoje djece od rodjenja drugog djeteta pa do penzije radi pola radnog vremena uz dobijanje pune plate kao da radi puno radno vrijeme. Time se puno postiže, majka kao profesionalna osoba učestvuje aktivno u profesiji , ostaje posvećena sa jedne strane onome za što se spremala kroz školovanje , a sa druge strane ima vremena da bude posvećena i djeci i da bude majka.
Na taj način kreira se normalna budućnost društva . Zbog toga država bi morala biti spremna da plaća iznos polovine plate svake zaposlene majke sa radnim stažom pet ili više godina odmah nakon rođenja drugog djeteta.
Međutim postoji namjera da se zakonski odredi „Pomoć/potsticaj“ jednokratni novčani iznos za rodjenje svakog djeteta, što je vrlo degutantno,uvredljivo i plitkoumno , a planirano je da i na tom kolosjeku rezultira na daljem uništavanju Srba i svodjenjem istih na beznačajnu manjinu na bilo kom prostoru. Tu ideju propagiraju strani plaćenici na pozicijama vlasti, u medijima itd.
Zato bi trebalo da se ta polovina penzije imenuje kao nacionalna penzija dostupna
nacionalnim jedinkama čija je država.Jedino bi se tako postiglo da Srbi nebi došli u situaciju da u svojoj zemlji postanu manjina i konačno propadnu,nestanu.
Znam da bi ovakvo uredjenje izazvalo žestok otpor građana nesrba i „srpskih pametnjakovića“, sloja odnarođenih Srba ,kojih danas ima tako mnogo, ne samo na
jaslama stranih dotacija (NVO, plus agenti od uticaja na nekim pozicijama itd).
U vezi toga treba postaviti pitanje : Što žele Srbi,što rade Srbi,kuda idu i kamo će stići.
Žele li da se dodvoravaju drugima po svaku cijenu …ili žele dobro svom narodu. Ako želimo opstati, država mora biti : nacionalna država – a ne građanska država.

3.- Da bi se postizali rezultati u naporima za pozitivne ciljeve kako je gore navedeno – na čelu države treba imati vrhovnu vlast potpuno različitu od vlasti u sadašnjim državama. Do vlasti takvog kvaliteta i usmjerenja nije moguće doći sve dok traje demokratija političkih stranaka (To nije demokratija naroda, narod je iskorišćeni objekt u smislu kako to političke stranke rade). U osnovi političke stranke uništavaju državu a bore se za stranačku vlast – uglavnom tu u toj borbi se iscrpljuje sva snaga političkih aktivista . Svi su oni odreda, ako se bolje pogleda, karijeristi i ljudi okrenuti ličnom,samo ličnom interesu, a inače profesionalci u glumi, profesionalci koji uporno rade to što jedino znaju i uporno čitav život nastoje da budu prisutni u političkim strankama.To je jasno i očigledno.

Da bi se dobila odgovorna vlast – političke stranke bi morale biti ukinute isto tako i svi drugi sporedni faktori od uticaja na državu i društvo,koji su danas regulatori negativnog kretanja u društvu ( NVO, vjerske sekte, udruženja za nacionalne manjine itd. ) , jer te sporedne faktore čini sloj ljudi koji su uz prihvaćene strane diplomatske pretstavnike – legalni strani plaćenici i špijuni, destruktivni u svakom pogledu). Takođe treba ukinuti Autonomne pokrajine.Pokrajine ne koriste državi i narodu , već stranom destruktivnom faktoru ili destruktivnim pojedincima iz pokrajina.U jednoj državi dovoljna je jedna vlada. Zašto da se izdržavaju druge parazitske vlade kao kopija centralne vlade. Zar nije očigledno da danas članovi svake pokrajinske vlade žive i uživaju u povlasticama i materijalnom blagostanju kao nepotrebni paraziti, a pored toga obično rade na uništavanju svih parametara centralne države, izjedaju osnovno stablo naroda , sve u cilju vlastitih ličnih interesa. Postaju uzor i drugim regionima iste države, po uzoru na te parazite niču apetiti za isti status , niču pokreti za novim autonomnim pokrajinama, novim parazitima i razaračima centralne države. U tu svrhu Istorija se lažira i tumači u smislu političkih planova. A kada bi ljudi znali istoriju od svog ishodišta do danas ( u ranijim periodima to i nije bilo moguće sem preko predanja – a danas postoje naučni metodi za otkrivanje istorije), onda nebi bilo besmislene omraze među ljudima zbog malih regionalnih razlika ili različitih religija.
U sklopu svih promjena trebalo bi redukovati i najzad ukinuti diplomatska/konzularna pretstavništva u inostranstvu. Elektronske komunikacije danas mogu zamjeniti rad svih tih pretstavništava.Pored toga brz i efikasan prevoz omogućuje sastanke na raznim nivoima u raznim mjestima na planeti.
S obzirom da je upravljanje državom po principu „Demokratije“ tj. demokratije među političkim strankama , nametnut i opšteprihvaćen sistem, vrlo je teško da se takav sistem zamjeni sa nekim novim pozitivnim sistemom. Ne treba pomišljati na kraljevine,carevine itd ,bez obzira na pozitivna dostignuća u svoja doba, jer danas su drugi uslovi, drugačije potrebe. Treba osmisliti sistem koji bi odgovarao današnjim uslovima,možda sistem sa jakim ovlaštenjima predsjednika države,sa malim brojem delegata koji čine višedomnu skupštinu savjetodavnog karaktera oko predsjednika države. Jer,uloga predsjednika države i uloga skupštine (Parlament = Govornica) kakvi su danas – dovedeni su do apsurda.. do besmisla.
To su i sami akteri današnje politike na neki način priznali , te pokušavaju da u toku zasjedanja skupštine besciljna trabunjanja ograniče na dva tri minuta ili da uklone uporne ostrašćenike .O obesmišljenoj ulozi predsjednika države u današnje doba ne treba ni govoriti…sve je jasno.

Revidirana skupština bi morala imati mali broj poslanika i potpuno izmijenjen cilj svog postojanja i rada.Trebala bi biti savjetodavni organ pretsjedniku države i baza odakle se biraju razni odbori raznih nadležnosti i zaduženja. Rad i zadatke odbora trebalo bi da kontroliše Pretsjednik države. Funkcija današnje Vlade i pretsjednika vlade trebalo bi biti ukinuta. Znači formiranje potpuno drugačijeg načina upravljanja državom.

Posebno je važno da odluke i akcije budu skoncentrisane ili na jednu ličnost – pretsjednik države – ili par ljudi od njega izabranih. Da bi se predupredila zloupotreba – moralo bi se potencirati poštovanje ustava i pravila opoziva izabranih. Kako do toga doći – e ja to nemogu formulisati – Ove i druge ideje od drugih pojedinaca mogle bi se povezati u ostvariv program . Za isto su potrebni vrlo sposobni i stručno iskusni ljudi,ljudi van stranaka, koji nikad nijesu bili u političkoj djelatnosti , i koji su i danas van bilo kakvih organizacija (Da bi se izbjegle prikaze poput Čedomira Jovanovića,Borisa Tadića, Pajtića,Čanka,Bulatovica, Medojevića itd. da ne nabrajam – jer to su ljudi kojima je jedini zanat politika,iskusni glumci lažavine i proturanja besmisla, manje više u režiji stranih novčanih moćnika)

Novi ljudi na funkciji osmišljavanja novih ideja treba da budu ljudi koji poznaju realnu naučnu istoriju i tok događaja od davnina do danas .Ovo iz razloga da bi analizirali dobre i loše postupke naših predaka, i drugih od uticaja na naše pretke, da bi realno procjenjivali učinak odluka tih predaka, akcije tada destruktivnih pojava i ličnosti, i rješenja koja su uticala na budući put naroda, da bi bolje shvatili i analizirali današnju stvarnost u odnosu na Srbe i u odnosu na planetarna kretanja koja utiču na život danas i ubuduće. Jer ako izgubimo istoriju (istorijsko znanje) gubimo se u sadašnjosti i nemamo budućnosti.

U politici i institucijama ja ne vidim takve ljude , ali vjerujem da postoji veliki broj onih koji su skrajnuti ili ne žele učešće u današnjem besmislu događanja . Ako sve zavisi od odluka malog broja ljudi – onda se permanentno zna što su dobre odluke a što nije dobro, te baza može da pokreće reizbor i zamjenu jednog ili više izabranih (Ta mogućnost mora biti takva da ne može da preraste u politikanstvo današnjeg tipa ili u borbu za povlašćeni položaj ili da destabilizuje poredak).
Ako bi ideja o reorganizovanju vlasti bila prihvaćena , i ako bi savjetodavna skupština bila
prihvatljiva stvarnost, onda bi to moglo biti slično sledećem predlogu za izbore:

Prvi krug delegata birao bi se po jedan delegat na odredjen broj punoletnih stanovnika u regionu ,recimo na bazi sreza/opštine.

Drugi krug bio bi skup delegata izabranih po jedan delegat na odredjen broj sledećih grupacija :
a.- Zaposleni profesionalci neke ili nekoliko udruženih karakterno sličnih profesija, b.- Nezaposleni koji traže zaposljenje
c.- Domaćice van radnog odnosa,
d.- Penzioneri

Bitno je da se postigne stanje da su po pitanju zakona svi državljani jednaki, jedna država za sve državljane,jedan jezik za sve državljane,jedan zakon za sve državljane, i veoma važno da nema nikakvih posebnih prava nikakvoj skupini .
Sve ono što je danas na snazi pod zvučnim nazivima – humanost,ravnopravnost, tolerancija, proporcionalna zastupljenost itd – sve to služi samo kao korisne poluge planetarnim moćnicima za uspostavu svoje kontrole u stranim državama preko haosa koji napreduje na svim područjima života.
Na predložen način izbora delegata i vladanja državom, izbjeglo bi se stanje kakvo danas vlada u Parlamentima, jalove i beskorisne priče podređene ne interesima naroda i države , već interesima stranaka , raznih grupacija i pojedinaca. To treba zatrti u korenu.
Pitanje nacionalnih manjina ne treba podići na državni nivo – pošto bi svi državljani bili kao jedinke potpuno jednaki pred zakonom. Ako nacionalne grupacije žele posebno obrazovanje svog podmladka – mogu koristiti privatne časove za svoj jezik,za svoju istoriju, a ostali dio obrazovanja da im bude obavezan,jer ionako je obuhvaćen opštim obrazovnim sistemom.

Pošto bi došlo do ukidanja autonomnih pokrajina, stranaka,NVO i bilo kojih drugih organizacija, do ukidanja diplomatskih pretstavištava u inostranstvu, došlo bi do velikih
novčanih ušteda,koje bi trebalo razumno koristiti.
Zaduživanje države treba zakonom zabraniti. Nijedna vlada nije od Boga određena da radi svog opstanka na vlasti čitav svoj narod vodi u dužničko ropstvo. Neka svaka vlada tako upravlja i tako vlada da može da se živi danas od rada danas.
I danas ima vrlo dobrih ekonomista – kojima bi trebalo dati šansu za ozbiljan doprinos svom narodu, svojoj državi.
Ljudi od znanja morali bi osmisliti i razraditi sve ovo gore navedeno. Važno je da je
ukupan broj delegata malen,zatim da postoji razuman,brz i efektivan način da baza iz koje su delegati izabrani, ako je nezadovoljna radom svog delegata, može povući delegata i poslati novog .Isto tako da se i Pretsjednik države može povući i zamjeniti zbog grešaka ili neostvarenja plana na osnovu kojeg je izabran, normalno bez potresa i destabilizacije države. Razrada ovih ideja od strane za to sposobnih ljudi traži puno idealizma,znanja i dobre volje.

Narod bi prihvatio početak primjene novog sistema ako bi primjena davala početne dobre rezultate, – ali bi bilo otpora od stranih država i otpor od domaćih stranih plaćenika. To je najteži problem. Ipak jedna mala zemlja može da ide svojim putem uz odredjene izolacije od strane nekih država, ali bi za uzvrat i naš sistem morao da ima otpornost na po nas štetne aktivnosti od drugih kao globalno prihvaćenih trendova, bar dotle dok se svi odnosi ne stabiliziraju.

4.- Ekonomski poredak bi uz veliki napor u početku primjene gore navedenog sistema bio zaštićen sada postojećim zakonima i ekonomskim odnosima sa inostranstvom. U toku vremena prilagodjavala bi se zakonska regulativa prema realnosti.
Ekonomija nebi trebala biti ugrožena – jer bi se smanjio broj onih koji danas žive visokim
standardom na bazi države/budžeta. Samim tim nestala bi potreba za konstantno zaduživanje i put ka dužničkom ropstvu . Suština sistema bi trebala biti – što manji broj zaposlenih u državnoj upravi, efikasna državna uprava i jačanje ekonomije radi eliminisanja nezaposlenosti, radi boljih životnih uslova i bolje socijalne zaštite državljana.
Poljoprivredi bi trebalo dati mnogo potsticaja i podrške, jer hrana je bitna. A nadalje sa protokom vremena poljoprivredno zemljište i vode postaće vrlo dragoceni.

Oni koji rukovode državom trebali bi voditi izbalansiran odnos prema drugim državama
u vezi ekonomskih kretanja , u vezi uvoza , izvoza, i nastojati održati postojeće stanje i
da se to stanje stalno unapređuje na obostranu korist i naše države i drugih vanjskih saradnika.

Svakako da izvoz i uvoz robe nebi bio naglo prekinut, te bi bilo vremena u hodu – za osmišljenje ekonomskog opstanka i napretka na bazi razvoja poljoprivrede i industrije za široku potrošnju. Posebno bi trebalo zadržati zdrav način proizvodnje hrane, i imati zdrave vode . Nije potreban veliki napor da se shvati da će u budućnosti biti velika potražnja za hranom i za vodama za potrebe pića i navodnjavanja. Ko to sačuva i ima , biće spašen, i uspješan.

Zato pod hitno treba proglasiti za zločin prodaju stranim državljanima poljoprivrednog ili bilo kojeg zemljišta ,nekretnina , rudnog bogatsva, izvora vode itd. ili davanje pod zakup bilo stranim državljanima bilo domaćim tajkunima (Tajkuni ,kao ljudi opsjednuti materijalnim bogaćenjem vrlo lako bivaju potkupljeni da rade za nenarodni i antidržavni interes. Interes naroda ,nacije, familije – to je daleko od njihovih misli)…

Današnje vlasti bave se negativnim pojedincima samo u svrhe samoreklamiranja. Takav pristup vlasti je grijeh prema Srbima , jer izabrana vlast je dužna da radi u interesu Srba i srpske države, a ne u interesu svoje stranke i interesu ostajanja na vlasti po svaku cijenu.. Treba da se zaštiti i ekonomija i nastavak srpskog imena. (Uzor mogu biti Knjaz Mihailo Obrenović, kralj Nikola do atentata 1910 god i kralj Petar I Karadjorđević))

To znači da korišćenje poljoprivrednog zemljišta, rudnog bogatstva i voda mora biti osmišljeno tako da državljani države Srba imaju mogućnosti i interes da to koriste, ali tako da se onemogući da pojedinci stvaraju ogromno bogatstvo u svojim rukama. Jer gomilanje bogatsva u rukama pojedinaca – obavezno vodi društvo u lošem pravcu.

Treba imati u vidu da državu čine četiri stuba : 1) Vojska i sve policije, 2) sudstvo,
3) prosvjeta i 4) zdravstvo. Zaposleni u ova četiri stuba bi morali imati visoke plate,visoku odgovornost, a plate svih ostalih da se regulišu prema stanju ekonomije. I svi bi imali interes da država bude jaka i stabilna.

Ukidanje autonomnih pokrajina i vanjske diplomatske službe,ukidanje političkih stranaka,NVO i nacionalno manjinskih organizacija – kao što je već napomenuto, donelo bi državi ogromne novčane uštede koje bi mogle biti upotrebljene za druge svrhe a u početku za regulisanje zapošljavanja onih koji su izgubili posao u ukinutim djelatnostima. Važno je da se zakonom reguliše da obaveze iz budžeta budu što manje i što razumnije.

U svakom slučaju – treba imati program baziran na realnim osnovama i da je jasno naznačeno da je program dugotrajan. Koliko je program realan, toliko će biti prihvaćen od generacija koje dolaze.
I sada dolazi pitanje – ima li smisla pokušati jedan ovako rigorozan zaokret – ili treba nastaviti utabanim putem – EU bez alternative – itd- (Najlakši put opstanka na vlasti)

5.- Treba shvatiti da se Planeta Zemlja sa sveukupnim stanovništvom nalazi u tekućem haosu. Nema vidljivog izlaza iz haotične situacije,pogotovo što se Planeta nalazi na
ivici mogućeg globalnog rata izmedju nuklearnih sila. Bog dao da do rata ne dodje, i treba se tome nadati , zato ne umirati svaki dan u strahu od rata.Treba shvatiti da je stanje haotično, ekonomski, sigurnosno i kako god se uzme u obzir. Zastrašujući je broj od nekoliko desetina miliona izbjeglica, ljudi pokrenutih iz svojih staništa ili ratovima ili neimaštinom . Krajnja su vremena , te svaka nacija/država mora tražiti za sebe neki put ka opstanku.
I zato – EU bez alternative, je iluzija koja male zemlje vodi u propst brže nego li što će ta EU prestati da bude bilo kakva alternativa. I na kraju krajeva – koje su to stvarne
vrijednosti u EU,zbog kojih su male zemlje fascinirane i žele u EU bez alternative. I bez ulaska u EU svoje zakone mogu uskladiti sa željenim pozitivnim zakonima EU. Zašto onda hrliti u EU po svaku cijenu – bez alternative. Napravimo zakone,ekonomiju,standard kao u EU – bez gubitka svoje suverenosti,bez glupiranja kako će nam EU omogućiti blagostanje
a mi samo da tamo uđemo……….pogledajte male države u našem okruženju koje su skoro ušle u EU, i sve će vam biti jasno.

Pretpostavljam da je ulazak u EU mnogima san jer ih zaslepluje trenutni visok standard radnog stanovništva u EU , inače sve drugo u EU je negativno i ide u negativnom pravcu. Moral je opao i dalje propada , društvo se raslojava u svim segmentima na kojima je počivalo u doba uspona i na svom vrhu zadnjih sto godina.
Užasno ubrzanje raspada tog društva je to što su mediokritetske vlasti neodgovorno dozvolile ulazak u EU ogromnog broja emigranata iz Afrike i Azije. .Sada razumni ljudi očekuju početak planiranog haosa u EU. Lako je bilo ići od dobrog ka boljem. A može li sada EU da ide od dobrog evropskog standarda ka nivou niskog standarda Afrike i dijela Azije.
Radi spašavanja od haosa – lako je moguće da EU vlasti suvišan broj emigranata strpaju u male zemlje Balkana,da se stvore mnogobrojna „Kosova“ i da tako bude kompletno uništen jug Evrope, da se spoji sa Bliskim Istokom. Ali tim aktom neće biti pošteđeno niti sadašnje stanovništvo EU jakih zemalja. Na pomolu su haos i oružana djelovanja svuda u EU. Francuska, naseljena narodom po mentalitetu sličnog Srbima, odavno potpuno je uništena – današnje koprcanje mediokriteta na vlasti u Francuskoj je smiješno i nedostojno ljudi od samopoštovanja. Slična situacija kreira se u Italiji. Njemačka je na istom putu. Njeni građani imaju veliku mješavinu sa Srbima Lužičke i Sjeverne Srbije, čije su teritorije pokorili,narod asimilovali ili uništili, te je sudbina Njemaca slična sudbini Srba – nestaju sami zbog sebe, i zbog svojih mediokriteta,dozvolili su da ih proglase i tretiraju kao genocidni narod, a u sadašnjosti ih preplavljuju afro-azijskim emigrantima.

Male zemlje bi morale zabraniti ulazak emigranata u svoju zemlju, u protivnom će propasti.
(Srpski vladar Vojislav je 1043 god. dozvolio malom broju Šiptara useljenje u svoju zemlju, a od tada do sada pod raznim okolnostima stvorene su antisrpske 2 albanske države na zemlji Srba i to nije kraj).
Neopozivo i jedino prihvatljivo je da male zemlje radi svog spasa moraju zaustaviti zadržavanje emigranata u svojoj državi u bilo kom broju i obliku. Mađari nijesu naši prijatelji – ali mi moramo imati veliko poštovanje prema njihovom Pretsjedniku Viktoru Orbanu koji štiti nteres svog naroda. Istovremeno trebamo sprečiti širenje interesa Mađara u Vojvodini,preko interesa našeg naroda.( Viktor i to radi – na štetu naše države ali u interesu svog naroda )
Posebna opasnost malim zemljama preti od EU sistema stalnog zaduživanja da bi se održavao sistem koji EU zahtijeva od vlada u vidu raznih troškova po raznim osnovama. To kao što se danas radi vodi u dužničko ropstvo. Znači da praktično radite za vlasnika vašeg duga plaćajući kamate a bazični dug ne možete nikad vratiti, bili vi u EU ili ne. To se vidi na primjeru Grčke i drugih manjih ekonomija u članstvu EU. Nedopustivo je da Vlada radi lagodnog opstanka na vlasti zadužuje državu i narod koji sada živi, a pojedine vladajuće garniture nemilosrdno zadužuju čak i nerođene potomke. Za ovakve grijehe nema dovoljno oštre kazne , zato je bolje misliti na razrešenje problema preko razumnog djelovanja, preko reformisanja načina upravljanja državom.

Sve za sada negativno od strane vlasti, to je produkt sistema vladanja državom preko demokratije političkih stranaka i gubitka istorijske i moralne svijesti. . Taj sistem (Demokratija) više ne funkcioniše i ako se nastavi, on vodi u enormno bogaćenje malog broja ljudi, srednji stalež postaje siromašan,ostali propadaju. Tako na planeti dobijamo društvo u kome postoji malen broj vrlo bogatih (Elita ili savremena kopija Antičkih Grčkih Bogova) a svi ostali siromašni i kontrolisani. I na kraju taj mali broj ljudi, enormno bogatih, naći će način da nepotrebne siromašne eliminiše sa planete a zadrži samo one isto siromašne i dezorijentisane koji bi bili neophodni za daljnji opstanak sistema.

Nadalje da kažem da ne mislim da država treba da uhapsi skorojeviće bogataše i da im oduzme imovinu „nezakonito stečenu“….To je užas primitivnih mozgova koji se užas narodu nameće kao uspjeh vlasti. Zaista Vlasti koje to rade misle da je narod stado ovaca i da ga treba šišati, da ne bleji od svakakvih pritisaka za opstanak.

Istina je to , da su se bogataši obogatili po zakonima države, kolikogod naknadna državna pamet tvrdila suprotno. Jednom stečena imovina je neprikosnovena , to ne treba dirati. Ukoliko su se pojedinci obogatili kršeći zakon – treba ih kazniti zatvorom, ali imovina do tada stečena ni po kakvom razumu ne može biti oduzeta. Plus i obavezno treba strogo kazniti funkcionere koji su bili u funkciji zakona i koji nijesu zaustavili u toku procesa kršenje zakona od strane bogataša, a posebne kazne da budu primjenjene ako su funkcioneri to kršenje zakona omogućili iz ličnih razloga. Tako bi se u budućnosti dobila odgovornost za svoje obaveze svih ljudi na visokim i odgovornim položajima.

Igra oko oduzimanja stečene imovine je degutantna,odvratna, svojstvena primitivcima iz doba komunizma, iz doba kratke pameti i populističkih akcija, nekada zbog materijalne koristi, nekada u cilju zadovoljenja primitivnih pobuda iz raznih motivacija.

Može li „Civilizacija“ ili dio tako shvaćene civilizovane populacije da napreduje saglasno napretku tehnologije i mogućnostima koji taj napredak podrazumeva. Možda ali teško.
Ako smo svjesni da je danas neko „Krajnje vrijeme“ ne mistično , nego određeno sistemima upravljanja državama., tada moramo razmišljati kako da idemo dalje
ne kao pojedinci već kao narod u kome pojedinci mogu da uživaju dostignuća
tehnologije i plodove svoga rada u okviru ljudskih normi i ljudskih mjerila.
Zato još jednom….mora se vjerovati da ima nade.

SRBI NA RASKRŠĆU : PUT SA NADOM ILI PUT BEZ NADE

Raskrsnice na putu jednog Naroda teško su uočljive kada se do njih stigne. Raskršća se vide mnogo kasnije kada više povratka do raskršća nema .Samo pojedinci blagovremeno vide raskrsnice i pravi put kojim bi trebalo ići. U toku postojanja Srba- ono koliko se zna – na njihovom putu bilo je mnogo raskrsnica, nekada su izabrali pravi a nekada pogrešni pravac kretanja.
Bez ikakve sumnje u toku I sv. rata Srbi su poslednji put bili na velikom raskršću. Pravi put je vidio Nikola Pašić i Vladi predlagao da se prihvati predlog Saveznika prema kojem je trebalo predati Bugarskoj Makedoniju istočno od linije Skoplje – Ohrid , da Bugarska nebi ušla u rat na strani Austrougarske i Njemačke ,da bi ostala neutralna. Srbi nakon rata kao kompenzaciju dobili bi zapadnu granicu svoje države na liniji sjever – jug, od Virovitice do Jadrana (Karlobag). Tada je Zapad priznao istorijsko pravo i prostornu naseljenost Srbima, normalno ipak u svom interesu. Taj predlog žustro je odbijen od strane kratkovide vlade na čelu sa vojnim vrhom i kraljem Aleksandrom. Prihvatanje tog predloga smatrano je sramnom trgovinom, izabran je put borbe za slobodu svih Južnih Slovena. Pogrešan put .

Jer evo kakve su posljedice kada se na ukazanom raskršću ne prepozna pravi put i izabere put koji će se ubrzo pokazati kao pogrešan.Nakon izbora koji su učinili vlada ,generali i kralj Aleksandar dosta brzo dolazili su plodovi tog izbora. (narod je već ratovao i nastavio da ratuje ne radi stvaranja Jugoslavije već radi odbrane Srba od napadča i očuvanja srpskih vrijednosti) .
Posledično izboru kralja i vlade tada imamo ulazak Bugarske u rat i presjecanje komunikacije Srba sa Grčkom, te albansku golgotu i Solunski front sa gubitkom na stotine hiljada Srba,stvaranje Jugoslavije i odmah nakon toga u toj istoj Jugoslavij – narasle antagonizme na religijskim i drugim osnovama . Sve skupa rezultira u slabljenje takve Jugoslavije a kasnije genocid nad Srbima u toku drugog sv.rata,i na kraju rata genocid od strane Komunista. Slijedi duhovni genocid u toku komunističke vladavine, koji i danas traje od naraštaja rođenog i indoktriniranog u toku vladavine komunista,lišenog znanja svoje istorije, svojih predanja i moralnih vrijednosti,lišen nacionalnog osjećaja a sve u korist jugoslovenizma,zablude nametnute samo Srbima.
Ubijen je i još uvjek traje ubijanje duha naroda, te mnogi idu stranputicom, a jedan dio je bezvoljan,trpi sve i svašta i ne vidi nikakav put izlaska iz postojećih uslova življenja.

Jugoslavije nema, Makedonije nema, granica države Srba je na Drini i do t.zv. Kosova. A Srbi van te granice,ionako duhovno oslabljeni u toku komunizma, prepušteni su
sami sebi i nestajanju, prelaze u druge prave ili izmišljene religije i nacije pod tekućim indoktrinacijama i sve u želji za ostvarenjem nekog sitnog boljitka.
I sami Srbi (većina ili veliki broj) u državi koja se još zove Srbija ne drže do svog porekla niti su zainteresovani za Srbe u drugim oblastima (čak se i odbojno ponašaju prema Srbima van Srbije), niti su zainteresovani da ime i istorija Srba opstane.Sve je to shvatljivo ako se gleda realno. Jer je put propadanja trajao previše dugo. Zato treba napraviti zaokret i osmisliti duhovni preporod naroda i drugačiji način upravljanja državom.

Treba razmišljati,govoriti i nakon toga djelovati. Shvatimo da je naša budućnost ono što danas mislimo. Nije važno hoćemo li imati nešto novca više ili manje, nego je važno saznanje da smo na pravom putu, na putu pravde,istine i izvjesnosti. To je pravi put – jer nema nekog životnog cilja koji to opovrgava,bar do sada.

Uzor bi trebalo da nam budu Izraelci, povezani među sobom,bez obzira u kojoj državi žive
oni misle za opšte dobro svoje nacije a time i svakog pojedinca te nacije.Kao ljudi tu i tamo čine neke greške ali kolektivni ishod njihovog životnog djelovanja u suštini ostaje pozitivan za njihov narod i uvjek teče u istom pravcu.

Ekonomija jedne države u dobroj mjeri određuje pravac mišljenja i djelovanja njenih ljudi.
Zato na čelu države moraju biti ljudi sposobni da pozitivno kreiraju budućnost svoje države.Misle li danas Srbi na ujedinjenje svih Srba u jednu državu, bar onih Srba koji
su većinsko stanovništvo pojedinih regija, misle li da spreče i daljnje usitnjavanje države
koja je jedina preostala da nosi ime Srba.

.Slijedi nastavak