Правно обавезујући споразум са Косовом* значи да сте ВЕЛЕИЗДАЈНИЧКА ГОВНА!

Misli li iko da se treba vratiti na morske obale. Vjerovatno ne, jer na prvi pogled to podrazumjeva ratove Beo Pašaluka protiv odrođenih Srba na čitavoj istočnoj obali Jadrana.
To zaista nije rješenje.
Niko ne smije zagovarati ratove,zagovornike treba omalovažiti i dozivati ih razumu. Prijatno je misliti da je današnja Civizacija stigla do takvog nivoa shvatanja da je svaki život dragocen i da niko nema prava ataka na tuđi život. Ali to je samo priča, prijatna da se čuje. Nažalost neprestani ratovi demantuju takve priče, ali ne treba se uklapati u tu psihologiju.(Osim pod prinudom za vlastiti spas).
Osvajačke ratove iz bilo kog razloga,bez obzira na milozvučne fraze kojima se pokrivaju – ne treba opravdavati,treba ih sprečavati, ako smo nemoćni, tada treba ih osuđivati. Naravno, u slučaju vanjskog napada samoodbrana je neophodna ako se misli opstanuti,rat u samoodbrani je opravdan, i tada, ako se odbranbeni rat dobije , neke stvari mogu biti promijenjene i državne teritorije proširene na istorijske prostore.

U novonastalim uslovima država koja nosi ime Srbi, ta država bi mogla jedino pregovorima i dogovorom uz obostanu korist dogovornih strana ,ponovo izaći na more i tako progledati na oba oka. Odnarođeni Srbi koji imaju primorje, teško bi pristali na bilo koji dogovor, makar isti bio na obostranu korist – jer to ne dozvoljava mentalni sklop bivših Srba, jednom otpali od Srba, oni neizmjerno mnogo mrze preostale Srbe, pa su u mržnji doslijedni i po cijenu svoje štete.

Zbog geografskog položaja Hrvatske i Republike Srpske, možda bi moglo doći do razmjene teritorije južno od Neuma do Boke za dio sjeverozapadne R.S.
To je malo vjerovatno, ali bi se o tome moglo misliti. Misliti i raditi,nastojati, od sada pa do ostvarenja ili do vječnosti.Normalno treba imati na umu stav i buduće stanja stanovništva na razmijenjenim oblastima, u pitanju su osnovni principi egzstencije pojedinca, to se mora uzeti u obzir. Ljudi iz tog dijela stanovništva bi trebali biti dobro ubijeđeni da određene vrijednosti ili stanja žrtvuju za opšte dobro.Treba im omogućiti izbor, ostanak kao građana nove države ili preseljenje u svoj nacionalni državni entitet uz vrlo bogato materijalno obeštećenje za napuštenu imovinu.

Možda bi dogovor bio moguć sa nesrbima , sa Albancima. To je narod vrlo žilavog i tvrdog karaktera. Iako je taj narod kroz protok vremena od 1043 godine do danas dosta izmiješan sa Srbima,preovladao je i danas traje opšti mentalitet originalnih Albanaca, te su danas svi ne samo Albanci, već velikoalbanci . Danas imaju najbolje i nekad najpogodnije srpske zemlje.
A kako su se Albanci našli na Srpskim zemljama na kojima danas homogeno žive.
Djordje Manijakos oko 1043 god, u sastavu svoje vojske , kao pomoćne i korisne dijelove svoje vojske , imao je nekoliko desetina hiljada Albanaca muslimana ( Ranije ugroženih od drugih konfesija, sa istočnih strana Kavkaza gdje i danas postoje ostaci grada Albani ,odakle su preko Arabije prevedeni na Siciliju i u Južnu Italiju.) Kao pretendent na Vizantiski presto,na čelu jake vojske u kojoj su bili uključeni i Albanci – Manijakos prelazi Jadran na dio današnje južne Albanije, zatim počinje rat sa regularnom vojskom Vizantije.U toku borbi u unutrašnjosti Romejskog carstva biva ubijen. Njegova grčka vojska se predaje regularnoj vojsci Vizantije.Vizantijci odbijaju da prime Albance (Pametno).

Sa vizantijske teritorije Albanci,nemajući brodove na raspolaganju niti bilo koje mogućnosti za povratak na Siciliju, bježe na srpsku teritoriju a srpski vladar Vojislav, dozvolio je tim Albancima da se nasele ispod planine Raban u praktično nenaseljenim pustim predejelima (Greška sa kobnim ishodom koja se više nikad ne može ispraviti. Jer kroz protok vremena i preko raznih pogodnih uslova,Albanci se množe i homogenizuju na teritorijama tamo gdje im je to bilo moguće. Najpogodnije djelove Srpskih zemalja danas naseljavaju Albanci, a i nadalje osvajaju prostore naseljene samo Srbima – naprimjerJužna Srbija sve do Niša).

Preostalim srpskim zemljama isto će se dogoditi ako današnji vladari država sa srpskim stanovništvom ,dozvole ulaz afro-azijskih emigranata (Planirana seoba naroda). Pogotovo što neki kratkovidi političari predlažu da se krajevi Srbije koji su ostali bez aktivnog stanovništva Srba zbog odlaska u gradove ili inostranstvo radi zapošljavanja i zarade za život, i zbog negativnog nataliteta, da se ti krajevi nasele emigrantima. Tako bi kroz protok vremena nastala nova „Kosova“ na tlu današnje Srbije. Političari to ne shvataju ili shvataju i namjerno radi svog interesa prodaju budućnost još nerođenih generacija.

S obzirom na današnje mondijalne uslove možda bi Albanci pristali na razuman dogovor sa današnjom državom Srba. Možda ima uticajnih ljudi u Albanskom društvu koji shvataju da su od odlaska iz svojih krajeva sa obala Kaspiskog jezera , pa sve do danas korišćeni od strane moćnika za postizanje ciljeva tih moćnika . (Vizantija, Turska, Vatikan, Austrougarska, Njemačka, Italija,USA . )

Pretpostavljam da Albanci imaju dosta pojedinaca kojima je sve ovo poznato i koji su svjesni da su Albanci i sada zloupotrebljeni i da će se zloupotreba i dalje nastaviti ,već prema potrebama moćnika. Albanci bi mogli mirno opstajati jedino ako su u prijateljskim odnosima sa Srbima te tako imperijalni moćnici nebi imali glavni motiv da ih zloupotrebljavaju za svoje potrebe .
Iako sumnjam u uspješan dogovor i sa Albancima, mislim da treba pokušati. Trebalo bi pokušati razmjenu teritorija, tako da granica izmedju Srba i Albanaca ide od Jadrana , (RT Rodonit) prema Kosmetu,zatim preko Kosmeta, južno od Prizrena, od Crkava Samodreže i Gračanice,južno od Kosova polja i spomenika – gdje je bila bitka,tako da Priština ostaje Albaancima, i južno od svih veoma važnih srpskih svetinja tako da iste ostaju u Srbiji , zatim linijom većinskog albanskog stanovništva u Južnoj Srbiji sve do Makedonije.
Kroz Albaniju granica bi trebala ići počev na Kosovu od blizu Dragaša preko Novog Sela, zatim ravno na rt Rodonit oko 30 km južno od Lješa.

Tako bi Srbi vratili malen izlaz na more od ušća Bojane do rta Rodonit.To bi bio Vaskrs Srba. Jedan od najvažnijih uslova za normalan život i ekonomski razvitak bio bi postignut izlaskom preostale države Srba na more.. Taj san treba sanjati i danju i u toku noći.
Kada bi imali taj mali dio obale,tada bi Srbi koristeći svjetsko iskutstvo mogli izgraditi veliku kontejnrsku luku izgraditi saobraćajnice od te luke kroz čitavu Srbiju do Mađarske.
Turizam bi trebao biti okrenut domaćim turistima – ali to bi bili sporedni efekti. Istovremeno bi trebalo reaktivirati brodograđevnu industriju u Beogradu, aktivirati Brodograđevnu industriju i na tom malom deliću morske obale.
Sve to Srbi bi mogli ali pod državom koju vode elite naroda a ne glumci i sitne duše kao što se događa i traje već 100 godina .

Albanci bi dobili zaokruženje teritorija naseljenih Albanskom populacijom na tlu Srbije. Dobili bi veću teritoriju od ustupljene i mnogo ,mnogo povoljnih uslova za svoj daljni prosperitet u svakom pogledu, o čemu nije na meni da govorim. Mislim da Albanci trenutno imaju ljude koji mogu da misle i da shvataju i prošlost i budućnost vrlo temeljito i da imaju u svome karakteru snagu da se žrtvuju za bolje sutra svog naroda. Pitanje je dali to mogu shvatiti albanski političari i tajkuni, imaju li ljude koji sa pozicije albanskih vlasti mogu da pregovaraju i da to sprovode. Što se tiče zamjene djelića svoje kopnene teritorije i djelića obale , Albanija nebi osjetila nikave negativne posljedice , jer zaista od rta Rodonit do Grčke – to je albanska duga i zaista obala impozantna po svemu i po položaju i po klimi i reljefu i po dužini. Praktično zemaljski raj. U svakom slučaju predložena razmjena teritorije bila bi po efektu efektnija za Albance nego za Srbe ali za Srbe mnogo važna.

Pitanje Albanaca i Srba na ustupljenim teritorijama trebalo bi biti riješeno dogovorom država, ali u što boljem interesu ljudi na zamjenjenom teritoriju. Postupak bi morao obuhvatiti sve dijelove jednog i drugog naroda koji bi ovom razmjenom teritorija ostao van matične države. Onim djelovima naroda koji bi ovakvom akcijom ostao na teritoriji van matičnih država, trebalo bi isplatiti imovinu,po najboljoj cijeni, tako da se taj narod može preseliti u svoju matičnu državu.Imovina bi trebala biti procjenjivana na obje strane od jedne te iste komisije sastavljene od oba naroda obje države. Pored Gračanice i nekih drugih neuralgičnih tačaka,trebalo bi podići visoki zid radi izbjegavanja neugodnih i neželjenih destimulišućih dogadjaja, koje bi činili pojedinci…van državne razumne politike.

Vanbalkanski Moćnici od davnina računaju da će preko Balkana , Turske i nekih arapskih područja, konačno doći u posjed predjela bogatih energentima. Kada bi shvatili ostvarivost navedenog dogovora Srba i Albanaca, uložili bi sve u akciju da to spriječe.
Zato bi trebalo raditi brzo i bezkompromisno, jer jedino tako mogu mali narodi da ostvare nešto što veće sile inače nebi dozvolile. (Posebno Nato organizacija)
A sada opet se vraćamo na početnu temu. Imamo li mi političare koji ovako misle, imaju li Albanci političare koji se nalaze van šablona u kojima se javljaju političari ne u regionu već na Planeti,te imaju li ih da bi se o ovome razgovaralo i da bi se napravio sporazum.

U svakom slučaju, država Srba mora da riješi problem Kosmeta, ovako ili onako, inače Srbi će ubrzo nestati. Ne zbog gubitka teritorije , već zbog gubitka istorije i istorijskih srpskih spomenika na Kosmetu. Bez istih – Srbi praktično nebi postojali kao narod , već bi bili utrnuti poniženjima , koja jedan narod radi svog kontinuiteta ne smije trpjeti.
Ako pak Srbi ne urade ništa – to znači da danas i nema stvarnih Srba, a narod koji se tako deklariše pristaje na sve i svašta, te je neminovni ishod nestanak Srba kao ime naroda i uopšte kao istorijskog činioca.

Onaj ko je zaboravio istoriju , protiv zdravog razuma dovodi nam Afro-Azijske emigrante kako bi smo bili konačno potpuno uništeni. Vlada je zaboravila istoriju i bez trunke stida daje ustupke NATO savezu koji nam je oteo Kosmet i bombardovao 3 mjeseca ostatak srpskih zemalja, dovodi nam afro-azijske emigrante , čineći istu stvar koja je bila
učinjena kada je od tadašnjeg Srpskog vladara 1043 god data dozvola skupini od 2o do 30 hiljada šiptara da se nasele na „ nenaseljenim prostorima“ srpske države. Možda tekuće vlade u državi Srba ne shvataju suštinu – ili daju prednost podršci od zapada radi ostajanja na vlasti.To je neodgovorno , a afinitet prema Zapadu i NATO-u svodi se na ono dječje : Mama bila-Mama opet mila. Nadajmo se da svi Srbi nijesu infantilni, i da zdravih Srba ima dovoljno da Nato i emigrante drže podalje od države Srba.

Vrlo uticajni akteri srbijanske vlade ,naprimjer A.Vučić ,koji se očigledno nalazi pod uplivom mentalnog trenda koji je nametnut ne samo nama i Evropi već bijeloj populaciji na planeti, on nema ni malo ljubavi prema Srpstvu,niti prema svom ishodištu, istoriji i poštovanju predaka, inače bi shvatio suštinu političkog trenda kome on služi. Izgleda u nedostatku znanja i pogrešnog usmjerenja još u mladosti, on sada idejno radi nenamjerno na uništenju Srba,služeći stranim interesima.Nesporno inteligentan i jak čovjek (što on jest) da ima potrebno znanje , (pod pretpostavkom da je pošten kako se dobija utisak) radio bi na zaštiti interesa svoje familije,svoga roda ,svoje države.Međutim on sve razara bez obzira na pojedinačne sitne kratkovremene političke uspjehe. Zaista on sve razara – to je tako očigledno. On non stop visi na medijima, a prilikom svake svoje pojave izjavi ponešto protiv srpskog interesa, i u svakoj rečenici o Srbima osjeća se pritajeni drugi ,antisrpski smisao,drugačija namjera od onog što kaziva riječima. To mu se vidi i po izrazu lica kada govori bilo o kom pitanju od interesa za Srbe..
Treba shvatiti da Srbima preti opasnost od kompletnog okruženja, zaokruženo na čitavoj liniji granica. Jasne su aspiracije Hrvata i Muslimana iz Bosne, jasne su aspiracije Albanaca, plus vrlo su jake i teško uočljive ali vrlo podmukle aspiracije Mađara
prema Vojvodini, i Rumuna prema Vojvodini i Istočnoj Srbiji sve do Albanije, zatim Bugara prema djelovima Istočne Srbije. Pretpostavljam da se opasnost od Bugara može zanemariti,jer će se oni zadovoljiti komadanjem Makedonije (stare Srbije, danas sa rasrbljenim i antisrpskim stanovništvom).

Pitanje je kako se suprotstaviti navedenim opasnostima i težnjama našeg okruženja, koje težnje traju u svim uslovima i u svim vremenima,što konačno kroz protok vremena dovodi do ostvarenja takvih težnji.Jer iza takvih težnji stoje jake zapadne sile i Vatikan.
Po meni, jedini je način da se na akciju djeluje kontraakcijom,žešćom od akcije, na ljutu ranu ljuti lijek. (Nije važno što to izgleda nenormalno i nerazumno,ali ima funkciju)

Treba napraviti nacionalni program-plan, tajni ili javni, koji bi se aktivirao kada neprijatelji iz našeg okruženja svojim akcijama protiv interesa Srba pređu crvenu liniju. A to je da se država Srba proširi preko sadašnjeg prostora neprijatelja iz okruženja . Granice tako proširene države Srba išle bi od Dunava vrhovima Karpata (Vrhovi koji su vododjelnice tokova prema istoku i tokova prema zapadu) ,zatim granicom Slovačke,Austrije,Slovenije i sredinom Istre do Pule, zatim sredinom Jadrana do Krfa,te zatim Albansko-Grčkom granicom i manje više albansko Makedonskom granicom,zatim sadašnjim granicama Makedonije ,zatim Bugarske,do Dunava. Na čitavom ovom prostoru živi veći dio stanovništva koji su rasrbljeni potomci Srba te bi vremenom možda izgubili netrpeljivost prema Srbima, pogotovo ako bi ta hipotetička država bila ekonomski i na drugim poljima jaka. (Pravedni i svrsishodni zakoni i uprava)
Ovakav program trebao bi biti podupiran na obrazovnom,ekonomskom i vojnom sektoru, tako da to ne bude tigar od papira, već ozbiljna pretnja neprijateljima iz našeg okruženja.
Treba imati na umu – neprijateljske akcije bilo koje države iz okruženja države Srba (počete na bazi nekog insceniranog slučaja radi pravdanja akcije) – uključile bi akcije ne samo svih država Nato Saveza u okruženju , sem možda pojedinih država u kojima su koliko toliko ostali moralni principi, već bi se angažovao čitav Nato Savez.. Baš u tom i takvom slučaju , Srbi treba da imaju svoj tajni ili javni nacionalni program i treba da ga ostvare uz pomoć naših saveznika.
Pitanje je odakle sada saveznici ? Jasno je da se napad na našu zemlju neće dogoditi kao neki izolovani slučaj , i jasno je da će Nato imati protiv sebe sile mnogo jače od male države Srba .Istorija se ponavlja.

Eto,tako, pa neka sada izvole da rade tajno ili javno protiv države Srba. Albanci u zajednici sa Zapadom i Vatikanom kovali su lude planove preko stotinu godina – i vremenom ih ostvarili na štetu i na račun Srba. U zadnjih 100 godina u okviru takvih planova napravili su dvije albanske države na Srpskoj zemlji, Albaniju i „ Kosova“ .

To se nebi dogodilo da su Srbi istovremeno imali svoje nacionalne programe kao protivtežu. Da su zadržali primorje oslobođeno od Turaka, čak i u slučaju (neminovne) eskalacije sukoba tada , vjerovatno je da bi možda prošli sa manjim brojem žrtava tada negoli kasnije kada je Austrougarska bila još spremnija za veliki rat.
Svaki Srbin neizmijenjene svijesti i danas vidi težnje stvaranja novih entiteta na tlu današnje Srbije : Vojvodina,Sandžak, Niška Oblast itd., u početku polu nezavisnih a kasnije pripojenih državama koje u osnovi planiraju rasparčavanje preostale države Srba.
Novo raskršće je pred Srbima, pitanje je kuda će Srbi krenuti – ili kuda su Srbi već krenuli..

A zašto je toliko važno kuda se danas kreće ili kuda se već krenulo.
Suština je u gubitku orijentacije već oko stotinu godina.Srbi su dezorijentisani kao narod,više ne prepoznavaju suštinu življenja i lutaju svim mogućim stranputicama. Nezna se da li je moguće naći pravi put nakon toliko godina izgubljenosti i generacija i generacija bez jasnog orijentira kako i kuda treba ići.
Svemu tome doprinela je profiterska orijentacija koja je nametnuta prvo stanovništvu velikih gradova, zatim stanovništvu malih gradova i najzad stanovništvu sela,zemljoradničkih ili ribarskih , potencirajući prebacivanje takvog stanovništva u gradove i , istovremeno ispoljavanjem prezira prema tradiciji koju je nosilo stanovništvo sa sela itd. Na taj način ostvaren je plan uništenja tradicije koja je trajala od iskonskih vremena ,u ovom ili onom obliku i obimu sve do skorašnjih vremena.

Ovakav razvoj društva smišljen je mnogo godina ranije a danas je skoro ostvaren.
Danas skoro da nema šanse za povratak na one duhovne vrijednosti koje su nam date programom prilikom našeg stvaranja i koje su bile orijentir za ispravne odluke.

A sve je tako jednostavno. Suština je u jednoj riječi – ali bolje je da nju kažem na kraju ovog izlaganja. Sve je jednostavno – zato je i tako daleko od današnjih izmanipulisanih ljudi.
Ako smo nesigurni u znanja kako su stvoreni prvi ljudi kao preci ljudi današnje civizacije, zamo kako ide sadšnje stvaranje i proces oko toga.

Malo dijete koje se rodi,to je plod ljubavi majke i oca. Ono odmah dobija ljubav majke i oca….. i dijete osjeća ljubav prema majci i ocu. Osjeća ljubav prema braći i sestrama. Raste , razvija se i u sazrevanju ili malo kasnije osjeća ljubav prema nekoj specifičnoj osobi drugog pola. Tako dolazi do braka iz ljubavi. Prema majci i ocu,prema sestrama i braći ostaje ljubav. Zatim se sve ponavlja preko novorođenog djeteta. Svi imaju svoje mjesto u ljubavi, koja se od novorođene jedinke postepeno širi na svoj rod, na svoj narod-naciju,
državu , geografiju države, zatim na sve svoje pretke (I s t o r i j a ) i na još nerođene unuke ,praunuke, znači ljubav prema potomstvu, .
Prema rečenome proizilazi da je suština života u LJUBAVI. To je jedini pojam kojim se može objasniti cilj življenja i svih napora koji idu uz ostvarenje tog cilja. TO JE LJUBAV.

Svi oni koji su skrenuli od suštine LJUBAVI , odalečili su se od programa koji nam je dao Stvoritelj-Bog, svi takvi jesu oblikom ljudi, ali to su deformisani ljudi,koji kada preovladaju
na planeti, vode civilizaciju ka deformaciji i uništenju.
Svi prirodno misleći ljudi, još nedeformisani, mogu da sagledaju negativne ,razarajuće procese koji su već prošli ili su još u toku , i da sagledaju kako ti procesi uništavaju budućnost još nerođenih.
Brak (ljubav između muškarca i žene – Familija) ,razara se na mnogo načina.
Djeca kao plod ljubavi i osnova trajanja ljubavi otimaju se od roditelja ili se sve radi na tome da roditelji ne mogu posvetiti potrebnu pažnju djeci zbog nametnutih uslova borbe
za zarađivanje novca za prehranu,odjeću i za plaćanje računa za struju,vodu,komunalije i poreze. Djeca su zatim prepuštena ulici i školi koja je gora od ulice.Jer u današnje doba škola (školski program) nije zdravorazumaska plemenita ustanova,odnosno sada ima nogo nepotrebnih opterećenja za psihu djece a sve više ima pritisak da se u program školskog obrazovanja ubace nakaradni procesi (RODNO VASPITANJE) , nebitna učenja itd .

Fizički opstanak ljudi ugrožen je tako što se stvaraju ogromni gradovi koji stanovništvu ne
omogućavaju zarađivanje novca za osnovne životne potrebe.Znači unaprijed se stvaraju klošari ,smeće od ljudi i eventualni robovi – koji će raditi za mizerna primanja.

Svi znamo da je minimalna potreba čovjeka da ima hranu,vodu i sklonište-kuću-stan-
Ogroman broj ljudi to danas nema u potrebnoj mjeri. A nadalje što vlasti rade?

– Zemčljište koje rađa hranu prodaje se strancima, vode svih vrsta prodaju se strancima.
Rudna bogatstva ispod površine naše blagotvorne Majke zemlje – prodaju se strancima.
A koji su to ti S T R A N C I . To su P R O F I T E R I vođeni programom najmoćnijih profitera. Tako će vremenom biti uništeno sve što danas postoji, stvoriće se uslovi za novi robovlasnički sistem. (Ali tekući i budući robovlasnici neće opstanuti jer su deformisani kao ljudi , oni ili većina od njih nemaju više ničega ljudskog sem obličja. Međutim i mi koji sa njima sarađujemo,voljno ili nevoljno podjeliti ćemo njihovu propast ,stoposto sigurno)

DRŽAVA – na čemu se danas zasniva. Zasniva se na strančarenju. A to je piramidalni sloj
istomišljnika koji se bore između stranaka da bi stranka došla na vrh. Ko god dođe
na vrh – radi isto kao bilo ko prije njega.
Vrh stranke se bogati pljačkom naroda-robova,a članovi stranke, oni ispod vrha stranke piramidalno dobijaju svoje mrvice.
U takvom sistemu stvara se ogromna masa uposlenika u neproizvodne i nesvrsishodne
organizacije ,a sve to mnoštvo živi na budžetu države koji se puni eksploatacijom svakog
stanovnika države osim onih na vrhu. Pripadnici Vojske, Policije, te zatim pripadnici Zdravstva i Prosvjete, opslužuju svoj rod plaćeni kao robovi i svrstani u neophodni necijenjeni sloj naroda, (jer zaboga na cijeni su političari ili mafijaši ili povezani međusobno,jer su novčani moćnici.)
Sve je izokrenuto i naopako u sadašnjem društvu.
Međutim gore rečeno nije potpuno jasno ako se ne doda još i sledeće: Kada ta ddržava
u današnjem planetarnom poretku ne može opljačkati dovoljno novca za svoje potrebe i funkcionisanja,tada se zadužuje ,ne samo da može vratiti dug u toku trajanja svoje vlasti , već zadužuje i potomstvo koje će biti, nasleđeni D U Ž N I Č K I R O B O V I.

A kod koga se zadužuje. Naravno kod kreatora budućnosti , u kojoj mi obični ljudi nemamo šanse. Proces promjena u svakom pogledu je ubrzan. Zato mislim da je kraj ove civilizacije
veoma blizu sadašnjem vremenu. Kako će se kraj dogoditi i da li će neko preostati da nastavi ljudski rod – to ne mogu zamisliti. Vidim samo ovo što se danas događa i kuda vodi.
Vasionske promjene utiču na promjenu klime. To je sasvim razumljiv proces kojeg mi
razumno možemo da podnosimo i da preživimo. Ali izopačenost naroda i gubitak osnove
koju nam je Stvoritelj-Bog dao – to ne možemo preživjeti.
Nadam se da ima još vremena da se bar pojedine zajednice naroda vrate na pravi put i da očekuju produženje življenja.
Jer život nije profit,nije bogatstvo niti vlastohlepnost . Kako je lijepo pogledati našu okolinu, ono što nas okužuje, prirodu sa obiljem života sva brda,polja,more,obalu i mnoštvo ptica i ostalih živih bića, kako je lijepo shvatiti našu istoriju,osjećati ono što Knez lazar kaže pred Kosovski boj. Kako su to bili plemeniti ljudi,koji su išli u borbu ne zato što će pobjediti,već zato što znaju zašto se bore.
Ne zaista život nije profit, niti je to članstvo u ulčarskim bandama, niti je to razuzdana zabava u kafićima , niti je to ogromno trošenje para , koji iznos nije zarađen radom prosječnih ljudi, niti može biti zarađen normalnim aktivnostima , ne to nije svrha života.
Svrha života je ljubav u kontinuitetu.
Zato opet potenciram ranije kazivanje u ovom tekstu – za ozdravljenje nacije i pojedinaca
trebaju nam korjenite promjene prvo u politici kako bi kvalitetan politički vrh reformisao sve prosvjetne grane počev od vrtića pa do najviših škola i fakulteta. Istovremeno bi trebalo raditi na reformi u drugim poljima kako sam ranije izlagao (odbacivanje danaašnjeg sistema vladanjem države,osmišljena ekonomija,itd.) Ovaj proces bio bi dugotrajan, ali polazeći od ubjeđenja da je ljubav suština svega,sa početkom u novom biću pri rađanju u Familiji i ako tu suštinu negujemo u svima novorođenima kao ljubav prema roditeljima,braći sestrama, prema svom rodu, prema precima i istoriji,prema državi kao istorijskom kontinuitetu predaka i budućih generacija, prema izabranom bračnom drugu,zatim opet prema djeci itd, možemo se nadati svakom dobru.
Nakon takvog odgajanja i sazrijevanja jedne ili više takvih generacija,imali bi državu prosperiteta i spremnu da se pravilno postavlja prema svim izazovima i da narod ima nadu u vječno trajanje takve svoje države.