Шиптарке из Прешева захваљују Вучићу за 18 хиљада евра

Od 1917 god pa nadalje, u državi Srba sve je prepušteno haotičnom razvoju , a što je najgore taj haotični razvoj rezultiraće u razbijanju porodice kao bogom dane osnove za razvoj i opstajanje ljudske zajednice. Velik je broj NVO
i raznih aktivista od uticaja koji se na mnogo načina angažuju u razbijanju porodice, imaju sve više sledbenika od Srba ispražnjenih indoktriniranih mozgova . Svi oni zajedno,znači NVO,njihovi sledbenici u politici,plaćeni ili na drugi način rukovođeni stranim faktorom, zatim svi oni Srbi koji takve aktere podržavaju — svi oni rade na razaranju i uništenju srpskog naroda,ne odmah nego protokom vremena. Ako i imaju ili dobiju svoju djecu – pogrešno ih vaspitavaju i nadalje stvaraju sloj jezgra za razaranje i uništenje srpskog naroda. Tu i tamo čuje se po neki komentar da se u državi Srba smanjuje stanovništvo, a kao razlozi navode se da umire veći broj osoba od broja novorođene djece, i vrlo retko navodi se kao dodatni razlog migracija mladih ljudi u strane zemlje,radi zaposlenja,radi većih plata.

Predlažu se neka rješenja za potsticaj rađanja većeg broja djece, napr. dobijanje novčane naknade jednokratno ili do dječjeg uzrasta od 18 godna. Sve što je do danas predloženo,nije dobro, nepromišljeno je i nesagledano kao ishod nakon dužeg vremena .To samo vodi u uništenje Srpske populacije na Balkanu,i u zatiranje Srpskog imena.
Takva rješenja pomažu porastu broja savremene Afro-azijatske imigracije i Cigana kao ranije imigracije još iz turskih vremena, a koja imigracija se sada forsira da bi srpska država bila centar svih Cigana iz Evrope i dalje… Ubrzo pojaviće se politički „dušebrižnici“ da spreče smanjenje broja stanovnika u držvi Srba i forsiraće useljenje
afro-azijskih emigranata. Na taj način Srbi će ubrzo postati manjina u vlastitoj zemlji.

A imajući u vidu da su Srbi u današnje doba ,od današnjih moćnih faktora, označeni kao remetilački faktor, da
se prema Srbima stvara orkestrirana mržnja, i organizovano destruktivno djelovanje, može se lako zamisliti
što će se događati kada Srbi u vlastitoj državi postanu manjina. U svemu ovome što je negativno ,vrlo mnogo pomažu odrođeni Srbi,pogotovo iz redova drugosrbijanstva i oni kojima je materijalni dobitak jedini cilj.

Da do toga nebi dolazilo potrebno je širiti obrazovanje,ali ne ovo sadašnje,politički dizajnirano od strane praznoglavih karijerista ,koji su većinom ispod nivoa koji bi bio minimalno potreban za nekoga što može uticati
na buduće generacije.

Opet dolazimo do male djece i njihovog vaspitanja.Jer to je osnova svega, vaspitavanje male djece, malih božanskih stvorenja čiste i nepomućene prirode. Živjeti sa željom za boljitak naše djece i ne dozvoliti da našim osjećanjem manipulišu od nekog instruirani političari. To je poenta našeg opstanka i uopšte smisla življenja.
Moramo promjeniti stav države prema familiji.
Čak i dobroamjerni i normalni roditelji u današnje doba nemaju vremena za vaspitavanje svoje djece. Moraju da rade dnevno najmanje 8 časova a u većini slučajeva i mnogo više od 8 časova radi sticanja novca za izdržavanje porodice.
Iz mnogo razloga, danas nije upitno dali moraju biti zaposleni i otac i majka djece.Ako je već tako i treba da bude tako, onda treba intervenisati u tom sektoru familije.
Po prirodi današnjeg načina života, novoformirana porodica ne živi u zajednici sa roditeljima, te stari roditelji teško mogu da se uključe u svakodnevni život mlade porodice i da na taj način olakšaju podizanje djece.
Znači, djeca rastu i razvijaju se bez ljubavi i pažnje u najranijem razdoblju do tri zatim do 6 ili 7 godina. Na psihu te djece utiču drugi faktori koji ne mogu zamjeniti uticaj majke ili babe. (Ako su majke ibabe osobe nepromijenjene svijesti).

Zato, ako mislimo da kao Srbi, ubrzo ne budemo manjina u državi Srba ,tada država Srba odmah mora napraviti zakon po kome svaka majka Srpkinja (Samo majke Srpkinje,majke djece Srba, nikako ne druge) sa tri do pet godina radnog staža,nakon rođenja drugog djeteta ima pravo na četvorosatno radno vrijeme uz istu platu kao za osmočasovno puno radno vrijeme sve dok najmlađe dijete ne napuni 22 godine života uz uslov da ne može biti angažovana u drugim zaposlenjima ili u dežurstvima u istoj organizaciji. Država bi snosila teret pola plate i socijalne obaveze na bazi te polovine plate. Isto bi se ukidalo u slučaju da je majka angažovana na bilo kom drugom poslu na bilo kom mjestu van kuće.
A sada da pitam – ima li političara koji bi smio da zastupa donošenje zakona za nacionalnu naknadu za nacionalne majke Srpkinje…….Nema,i nema, ali zato ih ima od reda i to su svi oni na pozicijama vlasti koji odmah glasaju za fondove koji se daju nacionalnim manjinama, te NVO organizacijama , političkim partijama, itd. Znači u tom smislu Srbi u državi Srba – su diskriminirani u vlastitoj nacionalnoj državi, diskriminirani od onih koje biraju za svoje pretstavnike i zastupnike svojih interesa. Nacionalne manjine,NVO i razne partije,u odnosu na Srbe koji neće da im se priključe u razaranju Srpstva, su povlašćeni dobijanjem novca iz budžeta a Srbima je data samo obaveza da taj isti budžet pune da takav budžet služi za dobrobit nekih drugih i za dobrobit navedenih i plus za optimalno potrebno izdržavanje ogromnog broja osoba zaposlenih na neproizvodnim djelatnostima počev od dministracije,konzulata, ambasada, pa sve do kojekavih mizernih zabavljača, a takođe i cirkunzanata u političkim organizacijama. Ovakvo stanje je nenormalno. Svaka osoba ako malo razložno razmišlja, vidi to nenormalno stanje.
Protiv izloženih solucija za zaštitu Srba, kad bi bilo početka za ostvarenje, burno bi ustali svi antisrpski elementi rasuti po politici,te u aktivnostima raznih usmjeravanih antisrpskih akcija,kao u NVO, u masmedijima, i svi plitkoumni Srbi izrasli u generacijama nakon 1918 godine.
Jedino razumljiva reakcija otpora bila bi od strane građana države Srba koji su neke druge nacionalnosti, ali oni bi morali da se mire sa činjenicom da je majica bliže koži od košulje i da su vremena takva da odlaganja za spas Srba nema, osim ako ne pristanemo na nestanak. A pored toga oni imaju i nacionalne države negdje drugde, a Srbi imaju samo državu Srba.
Te manjinske nacionalne grupe,kao pojedinačni građani bi morali imati sva prava kao bilo koji Srbin osim izuzetnih rješenja za spas Srba kao što je posebno tretiranje majki Srpkinja. Ali nikako nebi trebali imati bilo koji povlašćen položaj u odnosu na Srbe,tj ono što bi država trebala da dotira ili finansira. Škole i zapošljavanje,svi građani države Srba i oni koji su nesrpske nacije morali bi imati dostupno po istom kriterijumu kao za svakog Srbina, ali samo na programu i jeziku Srba. Ako nesrbi žele učenje vlastitog jezika ,istorije itd. Tada neka iz svojih sretstava organizuju posebne škole za dodatne časove za takva učenja, a program tih škola da ne bude prema Srbima neprijateljski nastrojen.
Sve ovo do sada napisano je sa željom za dobro našeg naroda i države,ali ne daje pravo niti jednom Srbinu da
mrzi i maltretira nesrbe. Jer mržnja i zli postupci bi morali biti utrnuti pravilnim vaspitavanjem djece od rođenja do zrelosti i održavanje pozitivnosti u odraslim generacijama, putem zakona, putem ostalih uticajnih faktora.
Za postizanje navedenih ciljeva potrebno je da se okupi veliki broj ljudi koji su složni,koji misle i žele uglavnom isti
ili sličan put boljitka,te da se pristupi najlakšim početnim promjenama a zatim da se korenito izmijeni način vladanja državom, način izbora vlasti na vrhu. Kad se to pstigne sve druge reforme išle bi relativno lako, a sistem vladanja bi
mogao biti nadograđivan u hodu.Najveći problem je u izboru nosioca vlasti, jer današnji političari ne bi pristali na gubitak učešća u vlasti, i po cijenu upotrebe oružja protiv vlastitog naroda. Jer politika (bolje reći političarenje) je kao droga koja stvara neizliječivu zavisnost. Da su političari drogirani političarenjem – to je svakom jasno
osim njima samima. Odreda se mogu nabrojati političari koji su počeli da se bave politikom od svojih 20 godina, a sada su u pedesetim ili šezdesetim godinama,i uporno istrajavaju da se bave politikom, bez stida na činjenicu da iza sebe nemaju ništa pozitivno postignuto.

Političarenje kao droga je jača droga od svih ostalih droga, i ujedno razorna za drogaša i za sredinu u kojoj djeluje. Politika,strančarenje i uopšte slične djelatnosti,pokrenute su Francuskom revolucijom i postavljene na pijedastal nedodirljivosti.
Međutim sve ima svoj vijek trajanja, a mi možemo da vidimo da se neki kraj ovakvom planetarnom sistemu vladanja nazire,ali se ne vidi što iza toga slijedi.
Zato se treba vratiti osnovi života kako je gore izloženo,jedino je to spas od propasti, i neka nam Bog pomogne da
da mi koji danas živimo ne zatremo ime Srba.

I majke Romkinje se jako raduju i zahvaljuju,inače kod njih nijedna majka nije ispod četvoro dece,a Banat ih je prepun…